Dok su se grijali u Društvenom domu i odmarali od napornog dana tijekom kojeg su sanirali krovove, opet se zatreslo. Po tko zna koji put već, građani su već automatski izletjeli iz svojih domova.
POGLEDAJTE VIDEO: U epicentru novog potresa!
Ovaj put je potres jačine 5 po Richteru zatresao Banovinu, a epicentar je bio u Strašniku gdje smo uživo razgovarali s gospodinom Matom koji je u to vrijeme boravio u domu.
- Izgledalo je kao i prošla dva, tri puta, treslo se sve živo. Mi smo bili unutra, zidovi su već napukli, bježimo van, ne možemo se spasiti, dok smo izašli van već je sve bilo gotovo. Tako je svaki dan. Neke osjetiš neke ne, ovaj se baš osjetio. Došla je gospoda iz našeg društva iz Kumrovca iz DVD-a, prošla je policija, tu su iz HGSS-a. Svi trče odmah čim se nešto dogodi. Mi smo ovu kuću kraj nas već nekoliko puta prekrivali, i opet ćemo. Spavamo loše, dva sata pa se budimo. Prošao sam Domovinski rat, tada si znao kada i što mogao si reagirati, sada ne možeš - rekao nam je Mato.
- Što se tiče našeg sela, mi smo u početku bili organizirani, došli su svi prijatelji i sve kuće smo riješili. Svi su bili osigurani, ali problem je trafostanica koja ima jednu fazu i samo imamo svjetlo. Noći su sve hladnije, većina ljudi ne može se grijati. Iz HEP-a su srušili staru i ubrzo bi trebali novu staviti trafostanicu. Snalazimo se kako možemo. Sutra ponovno ekipa dolazi kako bi vidjeli da ljudima ne kisne. Ovo je samo da im ne propadne kuća - rekao nam je Mato koji je u trenutku potresa bio u Društvenom domu gdje inače čuvaju donacije za unesrećene ljude čije je domove uništio potres.
Naš sugovornik živi u Petrinji gdje mu je potres uništio kuću.
- Ne spavam kako treba, ne vidim prijatelje ni suprugu, nisam se istuširao dva dana, ja sam inače u Petrinji i kuća mi je srušena. Tu smo zajedno i drži nas neka vjera, svi pomažu, ali meni treba pomoć i za dva mjeseca i tri mjeseca. Bježiš, trčiš, spavaš, ne spavaš, takva je cijela okolina. Dom je jedina zgrada koja je niža i to može sve podnijeti. Mi ne znamo ni sami što ćemo. Grijemo se unutra, netko drijema, dolaze ljudi. Ali svaku večer ne spavamo, ako živiš onda živiš. Ja imam 50 godina i znam kad su bili potresi u Skopju i Banjoj Luci, kod nas nikada nije bilo trusno područje. Osjetio se par sitnih potresa, ali ovo nikada nije bilo - kazao je on.