Danica Diktić (84) iz Štefanja pokraj Čazme već 12 godina u svojoj spavaćoj sobi drži lijes i kompletnu opremu u kojoj će biti pokopana.

- Jedan sin mi je poginuo u Domovinskom ratu 1992., a 26 dana poslije pokopala sam i muža Jakoba. Nisam željela da drugi sin i kći plaćaju troškove mojeg pokopa pa sam u trgovini u Štefanju platila lijes i opremu - pojasnila je baka Danica.

Dogovor s poslovođom trgovine bio je da lijes ostane kod njih do njezine smrti. No Poljoprivredna zadruga u čijem je sklopu bila trgovina zapala je u poteškoće. Iznenadili su je pozivom.

- Rekli su mi da će zatvoriti dućan i da bih mogla ostati bez onoga što sam platila. Dovezli su mi lijes koji sam nekoliko godina prije izabrala. Uz njega su donijeli i svu opremu za sprovod, jastuk, sve... - rekla nam je Danica.

Lijes je smjestila kraj bračnog kreveta, a neobičan ukras u sobi uopće je ne muči i ne oduzima joj san. Redovito briše prašinu s lijesa, a na njemu drži cvijeće i svijeće te religiozne motive koje sama izrađuje. Dosad ih je napravila nekoliko stotina. Ni jedan nije prodala nego ih daruje. Njima će ukrasiti grobnicu u kojoj leže sin i suprug. Ispod kreveta drži i tepih koji će također u grobnicu.

- Neki susjedi mi uopće ne žele doći u kući zbog lijesa, a ni sin me ne posjećuje već dvije godine. Valjda se boje, ne znam. Meni ne smeta. A i što da radim, ne želim ga baciti - kaže Danica.

Toliko se naviknula na lijes da ga gotovo i ne primjećuje. Samo je komad namještaja.

- Mislim da bi i lopovi pobjegli glavom bez obzira da mi provale u kuću - smije se baka ne shvaćajući čemu toliko zanimanje za njezin velik drveni ukras.

'Bila sam u Međugorju 88 puta i opet bih da mogu'

Danica kaže kako joj nije lako živjeti sama, jer se kći odselila u Afriku, a i sina rijetko vidi. Na životu je, kaže, održava vjera. Dok je još mogla hodati bez štaka redovito je odlazila u svetišta. Od Međugorja i Marije Bistrice do Lourdesa.

- Prvi put sam Međugorje posjetila 1981. godine i od tad sam se vraćala 88 puta - priča ponosno Danica.