Sa ciljem pomoći lokalnim proizvođačima i zadovoljenju potreba građana, Grad Umag je iznašao rješenje za prodaju domaćeg povrća i voća koji se dosada odvijao samo na otvorenoj površini tržnice u samom centru grada.
Kako je sada zbog korona virusa ista moguća samo u zatvorenim prostorima i strogo kontroliranim uvjetima, a u dogovoru s lokalnim poljoprivrednicima koji su prihvatili gradski prijedlog, organizirana je prodaja u holu kina i kazališne dvorane. Prodaja je započela u ponedjeljak, a radno vrijeme u koje kupci mogu napuniti košarice je svakog dana osim nedjelje, u vremenu od 8 do 13 sati.
Kako bi zadovoljili stroge higijenske uvjete, ulaz u prodajni prostor strogo je kontroliran, i u isto vrijeme unutra mogu biti samo dva kupca, vodeći dakako računa o međusobnom razmaku od najmanje dva metra. Prema viđenome na terenu i sami prodavači međusobno su razmaknuti jedni od drugih, a na prijenosnim stolovima zaista se može pronaći svega i svačega.
Kupaca se međutim, barem u periodu kada smo mi u Umagu boravili, moglo nabrojati na prste jedne ruke. Valja posjetiti da taj je gradić u Istri po broju oboljelih od korona virusa prvi u toj županiji, i trenutno imaju čak 18-toro evidentiranih. Ljudi se zbog toga i obzirom na tom području živi svega 13.000 duša jednostavno boje, te pokušavaju ostvarivati što manje međusobnih kontakata. Tako su i na naša pitanja mnogi odmahivali rukom ne želeći uopće pričati, a isto je i bilo ulaskom u improviziranu kino tržnicu. Neki su samo poput pokazivali prstom što žele i davali novac, a oni odvažniji ipak prozborili sa prodavačima par riječi u križ. Ništa čudno i ljude ne treba kriviti, pogotovo jer iz Stožera za civilno zaštitu još uvijek traže sve one koji su bili na pogrebu oca poznata vinara, a koji je skupa sa suprugom tada bio bolestan, te i ne znajući zato proširio nehotice virus većini onih koji su s njime bili u kontaktu.
Neki se od tih ljudi nikada nisu javili, pa se sada u zraku osjeća ona neizvjesnost i napetost nije li među građanima netko zaražen a ne pokazuje simptome. Od tih kontakata koji su tada pokupili opaki virus tek danas neki drugi koji su pak sa njima bili u kontaktu pokazuju moguće simptome bolesti pa su u preventivnoj samoizolaciji. Pri odlasku iz Umaga prošli smo kroz još nekoliko gradskih kvartova, ulica i trgova. Nigdje nismo zamijetili poveći broj građana. Sve je sablasno prazno i čuje se samo cvrkut ptica. Jedino nešto više parkirnih automobila primijetili smo na parkiralištu kod bolnice i nekih trgovačkih centara koji se bave prodajom prehrambenih proizvoda za široku masu.
Izlaskom iz središta na putu prema Poreču zaustavlja nas policija, a nedugo i u Novigradu tražeći propusnicu. Sa maskama na licu i u gumenom rukavicama ponovno nas podsjećaju na surovu stvarnost. Propuštaju nas, a mi se tijekom vožnje pitamo hoće li taj opaki virus ubrzo nestati i sve se vrati u normalu. Hoće li doći turisti za Uskršnje blagdane, a i mi skupa sa njima ispijati kavu s pogledom na more. Prošetati obalom i zagrliti i popričati sa prijateljima. Prema najavama to bi moglo biti moguće tek tijekom lipnja.