Tridesetogodišnja alpinistica preminula je u subotu dok se uspinjala na Rujičin kuk u blizini Baških Oštarija na Velebitu. Odlomio se dio stijene i pao na nju. Prijatelji i rodbina Marlenu opisuju kao izrazito vedru i energičnu osobu. Sjećat će je se, kažu, po njezinu zaraznom osmijehu.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
- Veliki komad stijene se odlomio i pao na moju sestru. Na licu mjesta je ostala mrtva. Kako kažu u GSS-u, našli su je s osmijehom na licu. Bol je takva da nitko još ne može doći k sebi, piše sestra Ines.
Posljednji ispraćaj Marlene bit će u četvrtak u 15 sati na Cresu, a pokopat će je u obiteljskoj grobnici.
Završila je studij biologije na zagrebačkom PMF-u, jedno vrijeme bila je profesorica u OŠ “Antuna Mihanovića” u Klanjcu, a radila je i u jednoj penjačkoj dvorani. Prije nekoliko godina, kao pripravnica, radila je u zagrebačkom Zoološkom vrtu, a njezini tadašnji kolege ostali su šokirani viješću o njezinoj preuranjenoj smrti. - Nasmiješena bi nas dočekivala na poslu i tako nam uljepšala čitav dan - prisjeća se Marlene edukator Tomislav Krizmanić. Alpinistica i diplomirana biologinja radila je, kaže nam Tomislav, i kao edukator u Zoološkom vrtu.
Uživala je mnogo u radu s djecom, za koju je pripremala radionice i vodila ih kroz Zoološki vrt.
- Rijetko se nađe osoba s toliko pozitivne energije. Bila je prepuna ideja, na sastanke je dolazila sa 101 idejom istodobno i sve ih je željela ostvariti - prepričava Krizmanić.
S takvom osobom, kaže, obožavao je raditi.
- Bila je izuzetno energična i entuzijastična te kreativna. Nije ni čudo što je obožavala penjanje. Bilo nam je teško pratiti sve njezine ideje - priznaje kolega preminule. Njezina smrt, dodaje, sve je pogodila.
- Kad god bi negdje putovala, mi bismo preko Facebooka pratili njezine pothvate i divili se fotografijama. Svi smo ostali u šoku. Šteta što smo ostali bez jedne tako divne osobe - zaključio je Krizmanić te u ime ZOO-a obitelji izrazio sućut.
Zadnji put sam je vidio nedavno i s takvim žarom mi je pričala o slobodi kretanja i užitku koji joj penjanje pruža. Ostaje utjeha da je otišla radeći ono što je jako voljela, prisjetio se na društvenim mrežama jedan od Marleninih prijatelja.
Ni drugi nisu znali kako pronaći način da opišu bol koja je nastala preuranjenim i neočekivanim odlaskom osobe za koju kažu da ih je iz dana u dan nasmijavala.
- Ostala sam bez riječi. Toliko jako mi je žao da jednostavno ne znam naći pravi izraz - ustvrdila je jedna od mnogobrojnih prijateljica.
Marleni je, kažu oni koju su je poznavali, penjanje bilo sve, prije svega način izražavanja, a govorila je to i sama.
- Hodajući upoznaješ sebe... Čistiš glavu od svojih ego misli, vidiš stvari kakve jesu... Osjećaš Boga, ljubav prema životu, Suncu, vjetru, tlu, biljkama, pticama... Nailaziš na osmjehe prepoznavanja, onu pravu ljubav prema životu, na ljubav u drugima - napisala je inspirirana Filipas prije tri godine, kad je bila na poznatom hodočasničkom putu Camino de Santiago. Put svetog Jakova, kako se Camino još naziva, hodočasnički je put dug 300 kilometara. Kraj životnog puta Marlena je, nažalost, dočekala hodajući po provjerenim putevima, no nije imala sreće.
Josip Granić, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja, ispričao nam je kako godišnje imaju sveukupno stotinjak intervencija, ali rijetko sa smrtnim posljednicama. Budući da su se penjale po već poznatom smjeru, kaže Granić, bila je manja šansa da se na toj ruti ovako nešto dogodi. Međutim, napominje pročelnik HGSS-a, ništa nije apsolutno sigurno.
- Dabarski kukovi su mjesto bez signala za mobitel pa je, da bi netko pozvao u pomoć, potrebno neko vrijeme. No Marlena je, nažalost, dobila ozljede koje, ako se ne saniraju doslovce isti tren, rezultiraju smrtnim ishodom - kaže Granić dodajući kako bi, da je takve ozljede dobila i u gradu, Marlena vjerojatno, nažalost, preminula.
Nakon što se stijena odlomila, Filipas je s njom pala nekoliko metara i završila na “polici stijene”, mjestu s kojeg se kreće penjati.
- Njezina partnerica bila je na užetu iznad nje te, iako partneri osiguravaju jedan drugoga, vjerojatno nije uspjela vidjeti što se dogodilo kako bi mogla reagirati. Najvjerojatnije je osjetila samo trzaj - objašnjava pročelnik HGSS-a, koji se i sam bavi alpinizmom.
Jedan od članova HGSS-a bio je nedaleko od mjesta nesreće te je odmah krenuo u pomoć, no Marleni nije bilo spasa. Težina ozljeda, čija je narav zasad još nepoznata, odmah je uzrokovala smrt.
Granić kaže da se u posljednje vrijeme sve više alpinista penje Rujičinim kukom. Kad se dogodila nesreća, ondje je također bilo nekoliko drugih planinara. Ističe kako bi stoga što prije trebalo osigurati pokrivenost tog mjesta signalom.
- Iako to sad nije bio slučaj, pokrivenost signalom mogla bi rezultirati bržom reakcijom - kaže Granić.
O Filipas, koju nije poznavao, čuo je samo najljepše.
- U ime HGSS-a izražavam svoju sućut obitelji i Hrvatskom planinarskom društvu Željezničar, čiji je Marlena bila član - zaključio je Granić.