Tvrdnja da će ratifikacijom Istanbulske konvencije svaki pojedinac iz hira ili obične želje moći birati rod, bez obzira na spol u kojem je rođen, velika je i opasna neistina koju već neko vrijeme pokušavaju plasirati radikalne konzervativne struje. Prava je istina da transrodne osobe nisu svjesno birale stanje u kojem jesu, a krenu li u proces tranzicije koji može završiti promjenom spola, sve se odvija po strogim kriterijima uz angažman brojnih medicinskih stručnjaka. Plasirati javnosti tezu da će ratifikacijom konvencije djeca u vrtiću birati hoće li biti curica ili dečko, ili da će neki pervertit s penisom obući suknju i štikle te slobodno odlaziti u ženski toalet te odlučiti da postaje mama svojoj djeci, suludo je i, opet ponavljamo, vrlo opasno.

Transrodni emotivno i psihički pate

Kada govorimo o transrodnima, često je riječ o emotivno i psihički shrvanim ljudima koji duboko pate zbog svog stanja, a ponajviše zbog osude i neprihvaćanja okoline. Potvrđuje nam to i klinička psihologinja i psihoterapeutkinja prof. Nataša Jokić Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Ona ima veliko iskustvo u radu s transrodnim osobama, a jedna je od stručnjaka koji su napravili precizne smjernice o utvrđivanju postupaka za proces promjene spola. Te je smjernice službeno usvojilo i odobrilo Ministarstvo zdravstva 2016. godine i struka ih se pridržava.

Spol se kirurški u Hrvatskoj ne može promijeniti

Transrodne osobe su one koje su rođene s jednim spolnim obilježjima, a rodni identitet im je drugačiji od spolnih obilježja koja su dobili rođenjem. To se stručno naziva rodna disforija. Razdoblje u kojem takvi ljudi prelaze iz jedne rodne uloge u drugu nosi naziv tranzicija, no svatko najprije kao prvi korak mora odlaziti psihologu. U sljedećoj fazi transrodna osoba ići će psihijatru, a zadatak je ovih stručnjaka utvrditi točno činjenično stanje te pomoći osobi. Neki transrodni ljudi će samo učiti živjeti u drugom rodnom identitetu, a neki će ići na promjenu spola. U oba slučaja izvješća o pojedincu će napraviti i nadležni centri za socijalnu skrb te dati svoje mišljenje o životu u drugom rodnom identitetu ili promjeni spola. Ako se ide u smjeru promjene spola, transrodni pojedinac će u daljnjoj fazi ići endokrinologu na detaljne pretrage i utvrđivanje terapije. Svaki pacijent mora potpisati informirani pristanak za hormonalnu terapiju. Slijede dugotrajni i kompleksni procesi koji su cijelo vrijeme pod nadzorom tima stručnjaka. Dođe li transrodna osoba do posljednje faze, kirurške promjene spola, to neće moći učiniti u Hrvatskoj. Niti je zahvat na teret HZZO-a, niti ima specijalista kirurga koji bi ga obavili. Stoga ljudi na takve operacije najčešće odlaze u Srbiju ili na Tajland - ako imaju novca.