Nakon emisije Provjereno javile su mi se još neke žrtve, ja ih ne poznajem. Čula sam da sve navodno traje mnogo duže, i prije 2009. godine, kazala nam je Petra Milković, pijanistica iz Varaždina, koja varaždinskog psihijatra optužuje za seksualno napastvovanje.
- Jedna od njih rekla je da osobno nema dovoljno hrabrosti prijaviti, da je to sve iza nje i da samo želi zaboraviti što je bilo, ali daje punu podršku što smo izašli u javnost. I ja sam se bojala, a imala sam podršku roditelja i sve, što je tek s curama koje su imale mnogo teže psihičke probleme i nisu imale podršku ili su bile ovisnice pa su mislile tko će meni vjerovati - kaže Petra, koja se odlučila progovoriti u javnosti nakon što institucije, kaže, nisu poduzele ništa po njezinim prijavama. A njih je bilo više, prva negdje 2015. godine, nakon što je napokon uspjela otići od njega, a posljednja ove godine.
Uglednog psihijatra Petra je upoznala 2011. godine. Nakon što su joj dijagnosticirali multiplu sklerozu od terapije koju je uzimala postala je depresivna te joj je majka, inače psihologinja, sugerirala da potraži pomoć. Obratila se psihijatru koji je u to vrijeme radio u Centru za mentalno zdravlje.
- Rekao mi je da mi ne želi otvoriti karton jer nigdje neću naći posao, onda mi je rekao da mu dolazim u bolnicu, ali uvijek popodne, nakon vizita, kad nema nikoga, znali smo imati terapije i u prirodi, u šumi. Koristio je ezoteriju, tantru. Negdje 2012. započeli smo vezu, dobili smo i dijete...Nakon što smo počeli živjeli zajedno davao mi je jake antipsihotike, kasnije sam saznala da me potajno snimao i ucjenjivao me tim snimkama. Negdje 2015. godine sam potajno krenula na terapije kod druge psihijatrice jer mi je on zabranio da idem kod nekog drugog. Tad sam skupila dovoljno hrabrosti i izbacila ga iz stana - nastavlja Petra, koja kaže da je psihijatra 2016. prijavila i komori.
- Odvjetnica se obratila i etičkom povjerenstvu bolnice u kojoj je radio, no dobili smo odgovor da to nije u njihovoj ingerenciji - dodaje.
Iz Opće bolnice Varaždin odgovorili su nam da su o postojanju prijava za seksualno zlostavljanje pacijentica podnesenih u njihovo ime od strane trećih osoba, saznali putem podnesaka Hrvatske liječničke komore u lipnju ove godine. Očitovali su se da takve spoznaje i prijave, odnosno zahtjevi za pokretanje disciplinskog postupku, nisu zaprimljeni u službenoj evidenciji.
I psihijatar dr. Slavko Sakoman potvrdio nam je da je imao imao pacijenticu koja se žalila na postupanje kolege iz Varaždina, na njegov svojevrstan atak na radnom mjestu.
Kaže kako je ta pacijentica u povijesti tretmana spomenula 1. dolazak kod psihijatra kao jedno vrlo neugodno iskustvo navevši da je doslovno pobjegla iz ordinacije.
- Bilo je to prije nekih dvije godine, a to iskustvo doživjela je dok je još bila maloljetna. Nisam ispipavao detalje kako je ne bih retraumatizirao, ali rekla je da je psihijatar ustao sa svog mjesta te krenuo prema njoj. Njegov pristup, kako ono što je govorio, tako i pokušaj fizičkog kontakta doživjela je vrlo uznemirujuće, počela je vrištati i izjurila van - opisuje dr. Sakoman, jedan od vodećih stručnjaka u liječenju ovisnosti.
- Dovoljan je problem što je mlada osoba u kritičnom razdoblju doživjela liječnika ne kao pomoć i utočište, već kao još jednu traumu - kaže nam Sakoman.
Pojašnjava da u njihovoj djelatnosti, osobito kad se radi s mladim pacijenticama, ovisnicama, mora posebno biti izoštrena etičnost. Bilo kakav nedistanciran pristup između terapeuta i pacijenta može biti vrlo problematičan.
- Odnos psihijatra i pacijenta vrlo je specifičan i psihijatar ne bi smio koristiti svoja znanja i moći kako bi manipulirao pacijentima - pojašnjava.
Pokušali smo ponovno nazvati psihijatra kako bi čuli i njegovu stranu priče, no na oba broja mobitela na koja smo zvali bio je nedostupan.