Ivanka Canki bila je vrlo pedantna žena, ali i stroga profesorica. Voljela je profesionalnost i živjela je za svoj posao i ovaj centar. Bila je jako dobra profesorica, rekao nam je Ivan Kolar, bivši učenik humanitarke koji sad i sam radi u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek.
Akica, kako su je zvali svi koji su je poznavali, do kraja života gajila je veliku ljubav prema djeci, posebno onoj koja nemaju jednake uvjete za život. Nastavila je svoju humanu misiju i nakon smrti. Preminula je 2015. u 86. godini, ostavivši oporučno I. gimnaziji u Zagrebu da osnuje Zakladu za učenike slabijeg imovinskog stanja i bez roditeljske skrbi.
Kako su s radošću javili iz gimnazije, Zaklada Akica u kolovozu 2021., nakon državne mature, dodijelit će prve stipendije. Svake godine će se dodijeliti dvije novčane potpore, jednu od 12.000 kuna te drugu od 6000 kuna u mjesečnim ratama. Stipendija će se dodjeljivati prema unaprijed poznatim kriterijima: uspjeh u školi, uspjeh na državnoj maturi, primanja po članu obitelji, obiteljska situacija i izvannastavni uspjesi učenika.
Ravnateljica gimnazije Dunja Marušić Brezetić istaknula je kako je poznavala gospođu Canki, koja je do odlaska u dom za umirovljenike živjela u Novom Zagrebu, uz samu školu. Uvijek se interesirala za učenike i rado slušala novosti iz škole. Inače, Ivanka Canki, rodom iz Mostara, odrasla u Čapljini, te potom nakon 2. svjetskog rata stanovnica Zagreba, cijeli je život posvetila mladima. I sama je nakon rata ostala bez roditelja te je studij završila uz pomoć dobrih ljudi. To ju je inspiriralo za sve što je poslije učinila.
U Centru za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”, u kojem je radila od osnivanja, slijepim i slabovidnim učenicima predavala je predmete birotehničke struke, a 13 godina je bila i voditeljica srednje škole.
- Desetak godina bili smo kolege u Centru, pa sam uvidio i njenu drugu stranu. Bila je izrazito topla, živjela je da pomaže drugima. Nije imala djecu, pa joj je posao bio sve - ispričao nam je Ivan, koji radi kao korektor na brajici. Ivanka Canki korigirala je i časopis Forum, a među kolegama je bila zapamćena kao vrsna poznavateljica pravopisa s posebnim osjećajem za hrvatski jezik.