Nema besplatnog ručka, kažu ekonomisti. To znači da se za svaku aktivnost nekome na kraju isporuči račun. Od početka je savršeno jasno da će račun za šest Bandićevih mandata plaćati Zagrepčani.
Zagreb je u financijskoj banani, rečeno Sanaderovim rječnikom, iz koje ga prvi čovjek Grada želi izvući na sebi svojstven način. Grad je najavio prodaju tri kapitalna zemljišta iz svog portfelja - na bubanj idu bivša Zagrepčanka, Gredelj i Paromlin.
Gredelj, dakle, prodaje jeftinije no što ga je platio, Paromlin ide po nabavnoj cijeni, dok bi na Zagrepčanki bio ostvaren plus.
Ništa od pompoznih planova
Na ovoj računici trebalo dodati i kamate pa bi posao ispao još gori. Povijest gradskog vlasništva nad ovim nekretninama povijest je lažnih obećanja Milana Bandića. Kad je Zagreb kupio Paromlin, 2015., čovjek dijamantne volje rekao je: “Dajete nam šest mjeseci i uredit ćemo ga.” Dobio je 60 mjeseci, ali nije napravio ništa, osim što je u tih pet godina izlicitirao masu bajki. Prva ideja bila je smjestiti Knjižnice grada Zagreba u obnovljenu zgradu Paromlina.
Tu su zamisao kao gotovu stvar pompozno najavljivale Bandićeve pomoćnice, raspisan je čak i javni natječaj za projekt. Studio UPI 2 PM dobio je prvu nagradu na natječaju za adaptaciju, ali od adaptacije nije bilo ništa, a sada je sigurno da je neće ni biti. Potom je renovirani Paromlin spominjan kao Muzej suvremene umjetnosti, višenamjenski kulturni centar, kongresni centar, hotel…
Kad je jednoga dana u studenom 2013. vjetar srušio dio glavne zgrade, sa zidovima su u vodu pali i navodni planovi prvog čovjeka grada. S bankrotiranim Gredeljem planovi nisu bili ništa manje pompozni. Tamo je trebala biti sagrađena druga scena Hrvatskog narodnog kazališta, podijeljeni su intervjui na tu temu, dana obećanja, opisivane vizije, ali sagrađeno nije ništa.
- Svega nekoliko mjeseci prije izbora gradonačelnik planira rasprodati izuzetno vrijedna gradska područja Gredelja, Paromlina i Zagrepčanke, sve ono što još imalo vrijedi u gradu, kako bi vjerojatno namirio nekoga njemu bitnog i pokušao se donekle financijski spasiti s obzirom na to kako je rasipnički i nerazumno trošio naše novce svih ovih posljednjih godina i financijski uništio Zagreb. Pri tome proračun povećava fiktivnom zaradom od prodaje za više od milijardu kuna (na 14 milijardi), a istovremeno saniranje 1,3 milijarde kuna minusa u proračunu iz 2019. prebacuje na 2022. i iduće godine, dakle za neku novu gradsku vlast kad njega više neće biti - rekao je Stojak.
Moguće je i da će od Grada Zagreba te prostore kupiti Holding, pa će ih Bandić prodati - Bandiću. Grad će otići u plus, a Holding u minus. Gredelj i Zagrepčanka već su prelazili iz ruke u ruku, pa bi se sad slična igra mogla izvesti sa sve tri parcele. Kada je Holding prije sedam godina zapao u probleme, pisala su nedavno 24sata, Bandić je iz gradskog proračuna kupio Gredelj i Zagrepčanku od Holdinga za milijardu i 70 milijuna kuna.
Otplaćivat će ih do 2023. dok će kamate plaćati građani. To se zove kreativno knjigovodstvo. To je neka vrst financijske piramide u kojoj je kraj uvijek jasan. Konačni ceh plaćaju porezni, odnosno prirezni obveznici. Index je nedavno je podsjetio kako se Zagreb 2007. na Luksemburškoj burzi zadužio za 300 milijuna eura, namijenjenih obnovi vodovodne mreže. Namjenski je potrošeno pet milijuna eura, a ostatak je potrošen na kupovinu zemljišta, plaćanje dugova, gradnju vrtića, plaće u Holdingu i stambeno naselje u Sesvetama.
Holding je preuzeo i obvezu Grada da Gredelju plati 92,5 milijuna eura vrijedno zemljište u centru Zagreba.” Slična se operacija, dakle, koristi kad god zagusti. Gradski zastupnik Renato Petek (Naprijed Hrvatska - Progresivni savez) nedavno je, govoreći o financijama Zagreba, rekao da nije potrebno dizati kredit za podmirivanje minusa jer postoji 1,8 milijardi nenaplaćenih potraživanja pa je preporučio Gradu da ih počne naplaćivati dužnicima.
No to je dug i težak put, a Bandić hoće sad i hoće sve. Kome god da proda tri zemljišta, novac će dobiti odmah, bez suda, ovrha, žalbi i, što je najvažnije, gubitka vremena koje mu curi. Ovo sve trebalo bi biti gotovo prije izbora, koje kani još jednom, sedmi put, dobiti.