- Može se reći da sam uvijek vršio svoju dužnost i nikada nisam činio ništa suprotno onome što se od mene očekivalo - riječi su Eduarda Wirthsa, glavnog liječnika u Auschwitzu koji je počinio samoubojstvo 20.9.1945. god. nakon što se britanski časnik rukovao s njim i rekao: " Sad sam se rukovao s čovjekom koji je ubio četiri milijuna ljudskih bića! " Wirths se iste noći objesio. I premda su ga na vrijeme skinuli umro je dva ili tri dana kasnije.
On je bio nadređeni i Josephu Mengeleu, najpoznatijem nacističkom doktoru poznatom kao "Anđeo smrti" ali za razliku od njega čija se sadistička struktura ličnosti savršeno stopila sa samim smislom Auschwitza Wirths je u Auschwitz poslan po zadatku. Nevoljko je došao, ali ni na trenutak nije pomislio da odbije zapovijed.
Ljubazan, uljudan i nekorumpiran
"Pristojan nacist" i „korektan" birokrat doveden je u Auschwitz kako bi zaustavio epidemije tifusa. On je poboljšao uvjete u medicinskim blokovima, dopustio rad liječnicima logorašima, najčešće Židovima, ukinuo smrtonosne injekcije fenola, čak je doveo svoju obitelj - suprugu i 3 male djece u kuću u krugu logora, a ipak je "sudjelovao u ubijanju, marljivo nadgledajući cijelu tu ubilačku strukturu", navodi u svojoj knjizi Liječnici nacisti - medicinsko ubijanje i psihologija genocida Robert Jay Lifton.
Eduard Wirths je najneposrednije i do krajnosti živio sukob i paradoks liječenja i ubijanja u Auschwitzu. Čovjek s velikim ugledom posvećenog liječnika kojega su logoraši koji su ga mogli izbliza promatrati opisivali kao ljubaznog, savjesnog, pristojnog, uljudnog i poštenog istodobno je bio čovjek koji je uspostavio logorski sustav odabira i medikaliziranog ubijanja te nadgledao cijeli taj proces u dvije godine kada je obavljena većina masovnih ubojstava, smatra Lifton.
Herman Langbein, politički zatvorenik koji je Wirtsu i u Dachau i u Auschwitzu bio tajnik vjerovao je da je on jedini liječnik nacist u Auschwitzu koji nije podlegao sveprisutnoj korupciji i koji se ondje ni na kakav način nije obogatio. Već pri prvom susretu u Dachauu Langbeina se dojmila njegova liječnička savjesnost i smatrao ga je "potpuno drukčijim od drugih liječnika SS-ovaca"
Rođen je 1909. u selu blizu Wurzburga u južnoj Njemačkoj kao najstariji od trojice braće. Otac mu je bio klesar iz obitelji s dugom obrtničkom tradicijom. Služio je u sanitetu u Prvom svjetskom ratu iz kojeg je izašao u stanju depresije s pacifističkim nagnućima koja su se bez sumnje očitovala( kako reče jedan od sinova) i u tome što "nas je sve učinio liječnicima". I drugi sin je postao liječnik, a vjerojatno bi i treći da kao dijete nije umro od raka. Taj strogi i poštovani otac imao je liberalne nazore koji su pridonijeli obiteljskoj atmosferi humanizma i demokratskog socijalizma.
Nije ni pušio ni pio, smatrali ga mekušcem
Među sinovima je upravo Eduard najviše bio pod očevim utjecajem. Postao je pedantan, poslušan i neobično savjestan i pouzdan. Nikada nije pušio ni pio i ljudi su ga opisivali kao suosjećajnog ali "mekog", opisiva obitelj Wirths ugledni američki profesor Lipton
Eduard je oduvijek bio dobar učenik, a očito je postao i dobar liječnik, navodi dalje Lifton. Specijalizaciju iz ginekologije obavio je pod mentorstvom uglednog profesora Hansa Hinselmanna. Premda se pokazao talentiran za kirurga, našao je stalno mjesto kao liječnik opće prakse u seoskom kraju blizu svojeg rodnog mjesta, djelomice iz potrebe da izdržava obitelj nakon što se oženio prvom i jedinom ženom s kojom je ikad bio u vezi.
Služio i kao liječnik na frontu
Kao studenta su ga privukla nacionalistička shvaćanja pa je 1933. kao 24- godišnjak pristupio nacističkoj stranci i SA-u te sljedeće godine podnio molbu za ulazak u SS. Kao revan nacionalsocijalist idealist dragovoljno se javio u službu u Türinškom državnom uredu za rasna pitanja u Weimaru zbog toga što ga, kakao je 1936. napisao u formularu SS-a "posebno zanima ljudska genetika i rasna higijena"
Od početka rata služio je u Norveškoj i bio u borbama na ruskom frontu sve do travnja 1942. kad je zbog srčanih tegoba i mogućih dodatnih bolesti proglašen zdravstveno nesposobnim za borbu.
Prije nego je u rujnu 1942. poslan u Auschwitz kratka razdoblja je proveo u Dachau i Neuengammeu, dvama koncentracijskim logorima u Njemačkoj. Onamo su ga kao glavnog liječnika poslali zbog ugleda koji je imao u medicinskim krugovima jer njegovi prethodnici na to položaju nisu uspjeli zaustaviti uporne epidemije tifusa koje su sve više pogađale i osoblje SS-a.
Langbein je poslije opisao Wirthsa kao sposobna liječnika s jako razvijenim osjećajem dužnosti te krajnje savjesnog i pažljivog, a čak i Lolling, njegov neprijateljski raspoložen nesposobni nadređeni opisao ga je kao najboljeg liječnika u svim koncentracijskim logorima.
'Da nisi tukla moje ljude'
Wirths je ispunio očekivanja i zaustavio epidemije tifusa sveobuhvatnim postupcima dezinfekcije te pridobivši za suradnju liječnike logoraše te je poboljšao uvjete u medicinskim blokovima. Jednom su ga prilikom čuli kako oštro grdi Irmu Grese, zloglasnu časnicu SS-a riječima: "Da nisi tukla moje ljude" kad je zatekao kako bičuje logoraša koji je radio u medicinskom bloku
Nacistički časnik i zapovjednik Auschwitza Rudolf Höss je o Wirthsu govorio kao o čovjeku s jakim osjećajem dužnosti koji je bio krajnje savjestan i s pomnom brigom izvršavao sve naredbe i direktive. Kazao je da je bio i korektan sa logorašima a da mu jedini nedostatak bilo to što je često bio "vrlo mek i dobroćudan" prema njima i što se prema liječnicima logorašima odnosio "kao prema kolegama". Ali ipak, istaknuo je, bio je dobar drug i vrlo omiljen te je pomogao svakome tko mu se obratio i svi su mu vjerovali..
'Htio je da nacisti pobjede, ali ne na takav način'
Većina liječnika logoraša i drugih logoraša koji su bili u kontaktu s Wirthsom sjeća ga se u povoljnom svjetlu, navodi autor knjige. Nekolicini je izravno spasio život.
Dr. Tadeusz S. je primjerice priznao da su njegovi pogledi obojeni "osobnim osjećajima" jer ga je Wirths spasio u dva navrata, jednom od kaznenog bunkera, koji je u pravilu značio smrt. Wirthsa je točno opisao kao vrlo intelektualnog i široko obrazovanog čovjeka za razliku od drugih SS-ovaca koji su bili primitivci, ali nacističkog ideologa kojem se nisu sviđale metode plinske komore i koji je htio da nacisti pobjede ali ne na taj način.. Svakako po duhu nacist, ali ne okrutan.
Dr.Wanda J. koju je Wirths postavio na čelo Bloka 10, bila mu je zahvalna i za pokroviteljstvo i za zaštitu kao i zbog toga "što je pristajao na sve što sam tražila od njega". Taj je patronat nju spasio bunkera i pomogao spasiti mnogo mladih žena držeći ih u bloku kao "sluškinje".
- Bio je nacist... od glave do pete kao i zločinac.. jer je odabirao muškarce i žene za plinsku komoru. No moram reći da se prema meni ponašao kao gospodin.
Ona je također govorila da je bio "pametniji" od drugih liječnika SS-ovaca po tom što "nikada ništa nije učinio svojim rukama nego je uvijek naređivao nekom drugom da nešto učini za njega".
Držao se dostojanstveno i autoritativno
Službeno pravilo koje je odredio Berlin bilo je to da razvrstavanja i odabire zatvorenika obavljaju liječnici a u Auschwitzu se kao i mnoga druga pravila uvelike ignoriralo. Inzistiranjem da se Auschwitz drži utvrđenog pravila Wirths je mogao demonstrirati svoju birokratsku ispravnost. Štoviše, nadzor nad razvrstavanjem i odabirima bio je važan izvor moći u logoru, piše u svojoj knjizi Robert Jay Lifton.
I premda nije imao Mengeleovu karizmu i pozu, Wirths je bio glavni u razvrstavanjima. Bio je visok, arijevskog izgleda, a preživjeli logoraš je rekao da je u odori bio zgodniji od svih ostalih. I Wirths je bio svjestan svog SS-ovskog držanja tako da je, kaže preživjeli logoraš, uvijek pretjerano isticao perfekciju nasuprot rulji. Drugim riječima, Wirthsovo dostojanstvo, autoritativno držanje davalo je razvrstavanju stanovitu legitimnost, čak "veličajnost".
S jedne strane bio je lojalan i odan nacist duboko predan nacističkoj verziji njemačke države i germanske rase a s druge strane čvrst pobornik medicinske humanosti i popravljanja uvjeta za logoraše
'Auschwitz je nadljudski zadatak koji sam dužan obaviti'
Wirthsova sposobnost za bilo kakvu psihičku uravnoteženost uvelike je ovisila o povezanosti s bliskim članovima obitelji, osobito sa suprugom. Ona i njihovo troje djece, koja su tada bila vrlo mala, bili su s njim u Auschwitzu nekoliko mjeseci, možda i čitavu godinu, od konca 1943. do rujna 1944.. prije i nakon toga u približno dvije i pol godine koliko je bio u Auschwitzu često joj je pisao duga strastvena, molećiva, nerijetko očajnička pisma.
U prvom pismu koji je napisao dan nakon dolaska u Auschwitz govorio joj je o "nadljudskom" zadatku koji ondje mora obaviti, kaže da sve to čini " za tebe, koja si moj život, moje srce, za tebe i djecu" i da "ništa nije nemoguće sve dok imam vas, moje ljubljene".
On se muči da potisne početni šok i jezu te brzo zaziva sudbinu i dužnost, opisiva Lifton. Wirths njezinu "neizmjerno veliku ljubav" povezuje sa zaštitnim cjepivom" koje mu je potrebno za njegov zadatak. Dakle, njihova ljubav trebala ga je cijepiti protiv onoga što vidi i čini u Auschwitzu.
U sljedećim pismima Wirths joj izlijeva beskrajnu nježnost, uključujući sve moguće oblike njezina imena: "najljubljenija supruga", "draga duša", "ti, veliko moje srce". "ljubljeno malo blago", piše o Wirthsu Lifton koji smatra da je Wirths psihološki najzanimljivija i najintrigantnija osoba koja je imala vlast u logoru smrti.
I u Auschwitzu mu je obitelj pružala zaklon od svega drugoga. U prosincu 1944. pisao je" kada ste ti i dječica sa mnom u Auschwitzu rat se uopće nije osjećao!".
Otac mu je rekao: U Auschwitzu moraš činiti dobro
Njegov mlađi brat Helmut se sjeća da je prilikom susreta u Berlinu nedugo nakon što je Wirths došao u Auschwitz govorio kako je "vidio tako strašne stvari, stvari koje ne možeš ni zamisliti, da se više nikad ne može vratiti kući i pogledati djecu u oči". Eduard je bratu pripovijedao o groznim prizorima i tisućama mrtvih tijela u plitkim jarcima, ali tada nije spominjao razvrstavanja.
U Auschwitzu su se braća u vezi sa razvrstavanjima mučno sporila. Eduard je od Helmuta tražio da s njim ide na razvrstavanja, navodno kako bi vidio svu strahotu tog mjesta. Helmut je rekao da jednostavno ne može. Kad su, kada je Eduard govorio o napuštanju Auschwitza, otac i Helmut uporno tražili od njega da ostane i koliko god može da učini ondje i nešto dobro, ljutito je odgovorio: Svaki dan mi govoriš da moram ostati ovdje i biti tu, a ne želiš doći čak ni jednom da vidiš razvrstavanja
Otac je sinu izjavio: Nema na svijetu mjesta na kojem možeš učiniti toliko dobra kao u Auschwitzu. Izdrži..
Do kraja vjerovao da Hitler
Ustvari, sve je vrijeme ostao predan nacist - čovjek koji je kako je istaknuo njegov brat Helmut zaista vjerovao da su "Židovi opasnost po Njemačku"...ali nikad nije povjerovao da je sam Hitler mogao znati za ubijanje Židova i da mu je Eduard govorio: Moram pokušati otići Hitleru i reći mu za ovo. Nije moguće da zna za te okrutnosti
Helmut je rekao da je brat do kraja "vjerovao u Hitlera kao dobra čovjeka" i "nije mogao vjerovati da nacisti neće pobijediti".
Dr. Jan W. koji je cijenio Wirthsovu pomoć, ali je inzistirao da ga se uvrsti među "masovne ubojice" rekao je da se Wirths nije ubio zbog savjesti, nego "zato što se nije mogao suočiti s odgovornošću za ono što je učinio"
A dr. Wanda J. koja mu je bila zahvalna za pomoć ali ga je osuđivala kao "zločinca", svoj je stav sažela riječima: "U svakom slučaju, pošteno je postupio. Ubio se."