U prosincu 2009. godine, točno na godišnjicu smrti Franje Tuđmana, friško rashodovani premijer Ivo Sanader poslao je s Tuđmanova groba poruku tadašnjem predsjedniku Stipi Mesiću koji je tražio da Uskok ispita Sanadera i Damira Polančeca o prodaji Ine: "Bolje mu je da ne priziva USKOK tako često, jer bi taj USKOK mogao 'uskočiti' njemu i njegovima".
Godinu dana kasnije Ivo Sanader pobjegao je iz Hrvatske pred optužnicom DORH-a.
Bilo je to prvo otvoreno prepucavanje premijera i predsjednika koje je sadržavalo i prijetnju kaznenim progonom, odnosno zloupotrebom Uskoka i DORH-a.
Ovih dana, pak, možemo vidjeti kako su se poklopile dvije stvari.
Prvo, Dragan Kovačević, bivši predsjednik Uprave Janafa, dao je intervju Nacionalu u kojem je izjavio kako su mu istražitelji Uskoka nudili nagodbu ako optuži predsjednika Zorana Milanovića da je navodnim mitom od dva milijuna kuna od optuženog Kreše Peteka financirao svoju predsjedničku kampanju.
Napad na Milanovića
Kovačević je dodao kako mu je taj istražitelj tada priznao da radi po "napucima Državnog odvjetništva", a on sam došao je do zaključka kako je to zapravo bio "organizirani napad Vlade i premijera Plenkovića na predsjednika Milanovića".
I drugo, Ivan Turudić, Plenkovićev kandidat za glavnog državnog odvjetnika, proteklih je dana i tjedana, osim o bliskim vezama s HDZ-om i nekim kontroverznim prijateljima iz javnog života, vrlo opširno govorio o svom sukobu sa Zoranom Milanovićem koji datira još od famoznog lexa Perković, a zaoštrio se i sada kad je Plenković odabrao upravo Turudića za šefa DORH-a.
Milanović je ustao protiv Turudićeva izbora, a Turudić je optužio Milanovića da se "hrani tuđim emocijama" te da "voli dominirati osobama i institucijama u pravosuđu".
I tako, pod uvjetom da je Kovačevićeva priča točna, ako je Plenković preko DORH-a i Uskoka doista tražio načine da optuži Milanovića za financiranje kampanje prljavim novcem, je li onda upravo Milanovićev neprijatelj Turudić prava osoba koja bi trebala izgurati taj proces do kraja?
Ili barem u godini predsjedničkih izbora otvoriti tu priču kako bi osujetio Milanovićev reizbor?
"Turud"
U isto vrijeme otkrila se još jedna zanimljiva činjenica.
Ivan Turudić spomenut je u optužnici Uskoka kao jedna od javnih osoba (uključujući i Plenkovićeva miljenika Marija Kapulicu) čiju je kupovinu odijela optuženi poduzetnik Krešo Petek navodno plaćao na zahtjev Dragana Kovačevića.
I tako, krug je gotovo zatvoren.
Kovačević brani Milanovića, Turudić bi mogao progoniti Milanovića, Kovačević je Turudiću (navodno) kupovao odijela. A Turudić bi, kako reče Milanović, "zapravo trebao štititi Plenkovića".
Isukani DORH
Hoće li se onda obračun premijera i predsjednika nastaviti i preko Državnog odvjetništva, ovoga puta s mnogo motiviranijim, pa i stranački određenijim šefom DORH-a?
Sada bi se Kovačevićev intervju i Turudićevo imenovanje na čelo DORH-a mogli povezati i protumačiti kao nastavak političkog rata pravosudnim sredstvima.
Dragan Kovačević, naravno, koristi sve mogućnosti da olakša svoj položaj pred sudom, poput mnogih istaknutih optuženika prije njega i on se prikazuje kao žrtva političke urote, priklanja se jednom centru moći, nastojeći iskoristiti politički rivalitet i nepovjerenje u institucije.
Mrzi Milanovića
A opet, možda govori istinu. Možda najavljuje što bi se moglo dogoditi kad na čelo DORH-a dođe osoba koja mrzi Milanovića i brani Plenkovića. (Pa i koja je preko Kovačevića navodno kupovala odijela.)
Ako je to Plenkovićev plan, ako doista želi iskoristiti Turudića sa čijim se imenovanjem upadljivo žuri, onda u tome svemu za premijera postoji jedan problem.
Tko će, naime, nakon svega vjerovati Ivanu Turudiću?
Milanović je, sa svoje strane, već učinio mnogo. Proglasio je Turudića Plenkovićevim i HDZ-ovim čovjekom, i to kandidatom koji u intervjuima otvoreno priznaje da ima "puno prijatelja, ali i neprijatelja", što znači da će se svaka njegova odluka, potez, istraga ili optužnica, gledati kroz prizmu političke pristranosti.
Kompromitirani Turudić
Osim toga, Uskokova istraga kompromitira samog Turudića koji na pitanje novinara da komentira spomen "Turuda" u inkriminirajućim Kovačevićevim SMS-ovima, neuvjerljivo odgovata kako o tome ne zna ništa. Kao da postoji netko drugi sličnog nadimka.
I napokon, ako Turudić doista podgrije istragu o Milanovićevu financiranju kampanje ili na neki drugi način krene za predsjednika države (ili kao što reče Sanader, "uskoči njemu i njegovima"), to će biti proglašeno političkim lovom na vještice, i to lovom koji predvodi kompromitirani šef DORH-a, što će u kampanji dati Milanoviću dovoljno goriva za mobilizaciju svojih birača.
Konačno, sve to i dalje se nalazi u sferi kalkulacija. No Plenković je instaliranjem, i to žurnim, svog čovjeka Turudića, čovjeka koji je dosad pokazao da može vjerno izvršavati posebne zadaće, nagovijestio kako je spreman DORH i Uskok držati na mnogo kraćoj uzici nego što je to bilo dosad.