Novi dan, novi pakleni plan Dragana Primorca kako da u predsjedničkoj kampanji napadne Zorana Milanovića.

Sad se, eto, uhvatio njegova radnog staža.

"Kako možemo očekivati", pitao se jučer Primorac na skupu u Prelogu, "da će Hrvatsku uvesti u novo razdoblje čovjek koji nije zaradio niti jednu ili dvije plaće vlastitim radom?".

To je dobro pitanje. I to je pitanje koje se često isporučuje na Milanovićev račun. Kao i ono da je, kako reče Primorac, Milanović "čovjek koji spava do podneva i kojemu su fotelje jedini imperativ u životu".

Samo, to nije pitanje koje treba, pa i smije, postaviti Dragan Primorac. Svakako ne pred HDZ-ovom publikom, članovima, biračima, vodstvom.

Stranka uhljeba

Takvo pitanje ne postavlja se stranci uhljeba kojima su fotelje jedini imperativ u životu. Još manje se takvo pitanje postavlja pred strankom čiji predsjednik također nije zaradio "jednu ili dvije plaće vlastitim radom".

Andrej Plenković prolazio je, poput Milanovića, cijeli život kroz državnu službu, političke funkcije, državne institucije, ministarstva, veleposlanstva, hrvatski i europski parlament.

Ako Primorac smatra da je vlastiti rad i zarađivanje plaće hendikep za Milanovića, ako mu upravo to stavlja na teret, onda bi trebao krenuti i od Plenkovića. Koji je od završetka Pravnog fakulteta ušao u diplomaciju, kasnije i u politiku, baš kao što je to napravio i Milanović.

Obojica su, što bi se reklo, politički gojenci.

Trganje za fotelje

Osim toga, prigovarati nekome da se trga za fotelje pred publikom koju čine članovi stranke notorne po uhljebljivanju, dijeljenju fotelja, klijentelizmu, nepotizmu, stranačkom kadroviranju, doista je nepromišljeno, ishitreno, pa i dozlaboga naivno.

Zar Primorac ne zna da ljudi ulaze u HDZ kako bi se domogli neke fotelje u državnoj, županijskoj, gradskoj, općinskoj upravi, u državnim i javnim tvrtkama, kako bi imali prednost pri zapošljavanju, preporuku i garanciju?

Kad ne ide normalno, ide preko HDZ-a.

I napokon, ne smije se zaboraviti banalna činjenica: Milanovića su na Pantovčak postavili građani, a ne stranka ili partijska organizacija.

Prije toga radio je u HDZ-ovu Ministarstvu vanjskih poslova i HDZ-ovoj diplomaciji, a kasnije bio predsjednik parlamentarne stranke, pa premijer i predsjednik države. Skoro kao Plenković.

Vlastiti nerad

Nije jasno onda što Primorac želi poručiti time da Milanović nije zaradio "jednu ili dvije plaće vlastitim radom"? Možda je zaboravio da je Milanović nakon odlaska iz SDP-a osnovao konzultantsku firmu, slično kao Ivo Sanader. Nije dugo izdržao, ali sigurno je zaradio makar "jednu ili dvije plaće vlastitim radom".

Problem, dakle, ne leži u činjenici da Primorac govori protiv političke kaste i političkih uhljeba koji se nisu vrući vode napili. Takva retorika naići će na odobravanje i pljesak mnogih birača, od ljevice do desnice, od mladih do starih, muških i ženskih. 

Samo to ne može govoriti pred HDZ-ovcima, kao kandidat HDZ-a, čiji kampanju podržava ovakav predsjednik HDZ-a.

Kao što se u kući obješenog uže ne spominje, tako se pred HDZ-ovcima ne napadaju politički uhljebi koji se trgaju za fotelje.

Poput, eto, HDZ-ova predsjedničkog kandidata koji pristojan, unosan i koristan posao želi zamijeniti za uglavnom protokolarnu, često i beskorisnu političku fotelju na Pantovčaku.

Koju su birači, kako sada stvari stoje, spremniji dodijeliti Milanoviću.