Filip Zavadlav opet je nepravomoćno osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 40 godina za ubojstvo Marina Bobana (24), Jurice Torlaka (38) i Marina Ožića Pajića (25) u splitskom Varošu u siječnju 2020. godine. Za svako ubojstvo dobio je po 15 godina zatvora, a još ranije osuđen je zbog dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom i nedozvoljenog držanja oružja. Taj dio presude pravomoćan je, a dobio je ukupno 2,6 godina za ta dva kaznena djela. Naposljetku sve je objedinjeno u 40 godina, a u izdržavanje kazne uračunat će se vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Predsjedavajuća sutkinja Višnja Strinić u obrazloženju presude kazala je kako je obrana Filipa Zavadlava bila kontradiktorna pri čemu se slagao u dijelu oko mogućih motiva, ali je istovremeno tvrdio da on nije počinio navedena kaznena djela.
POGLEDAJTE VIDEO
Sutkinja Strinić prilikom obrazloženja presude istaknula je kako je sud imao priliku komunicirati s okrivljenikom te utvrditi način njegove i verbalne i neverbalne komunikaciju.
- Tijekom iznošenja obrane, okrivljenik je afektirao, promijenio je boju glasa... Riječ je o očitoj teatralnosti kojima je pokušao izazvati sumnju u vlastito mentalno zdravlje – rekla je Strinić između ostalog. Objasnila je i kako je u obrazloženju presude ispušten dio teksta koji se odnosi da je riječ o bezobzirnoj osveti, da su žrtve dio narkomanskog miljea te da se u kući Jerka Malvasije, koji se spominjao kao Zavadlavova moguća četvrta žrtva, raspačavala droga.
Na sve pročitano Zavadlav je radio grimase, iščuđavao se kao da sve čuje prvi put. Nakon što je sutkinja pročitala kako je na okrivljeniku nađen veći broj dvokomponentnih i nesagorjelih čestica počeo je odmahivati glavom, a kad je pročitala koje su olakotne i otegotne okolnosti uzete u obzir prilikom donošenja presude razvukao je osmijeh na lice.
- Sud je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir njegovu smanjenu ubrojivost u trenutku počinjenja djela i teške obiteljske prilike, a kao otegotnu ugroženost drugih ljudi, brutalnost, teško oružje koje je koristio, hladnokrvnost te činjenicu da obiteljima žrtava nije izrazio sućut ni pokazao kajanje – rekla je Strinić.
Što se tiče motiva za krvavi pohod, on ni ovoga puta nije utvrđen jer sud nije imao neposrednih saznanja ni svjedoka, neki su spominjali Stanislava, drogu i dugove, pojedini svjedoci su poznavali žrtve, ali nitko izrijekom nije rekao da su njih trojica dilali drogu Stanislavu i od Filipa utjerivali dugove, kao niti da je kuća Jerka Malvasije bila mjesto na kojem se prodaje droga.
- Ostalo je nerazjašnjeno pitanje motiva zbog kojih se odlučio na ovaj bezobziran čin. Samo okrivljenik zna zašto, ostali mogu samo nagađati. U vrijeme počinjenja zločina bio je smanjeno ubrojiv, ali je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan svojih postupanja – kazala je Strinić dodavši na kraju kako je riječ o jednom od najbrutalnijih zločina u Dalmaciji i Hrvatskoj, počinjenom usred bijela dana te da nitko nema pravo uzeti pravdu u svoje ruke.
- Mnogi su mu nudili pomoć, ali on ih nije poslušao. Nije ni pokušao. Ugrozio je živote drugih ljudi Nije pokazao kajanje, a žrtve uz to još naziva crkotinama – zaključila je sutkinja.
Njegov odvjetnik, Toni Vukičević po objavi presude rekao je kako će se žaliti na presudu, te da je Zavadlav očekivao da će biti oslobođen. Osim žalbe, Zavadlavu po eventualnoj pravomoćnosti presude ostaje mogućnost pokretanja postupka pred Ustavnim sudom u RH te Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu.
Policcajci nosili Filipova brata
Ispred zgrade Županijskog suda u Splitu čekao je Filipov brat Stanislav, s kojim su pravosudni policajci pokušavali prvo lijepo porazgovarati. Objasnio je da čeka novinare, a kako nije djelovao sasvim razborito, policajci su procijenili da ga je potrebno ukloniti da se izbjegne nepotreban cirkus pred palačom pravde.
Detalji krvavog pohoda
Podsjetimo, tog 11. siječnja, u subotu popodne, Zavadlav je u krvavi pohod krenuo odjeven u crno. U ruci je nosio automat. Na Šperunu je prvo pucao u Yamahin motor kojeg je vozio Boban, a s njim je kao suvozač bio Jurica Torlak. Obojica su pala na tlo i proklizala nekoliko metara. Boban je izrešetan s deset metaka i umro je na ulici. Ranjeni Torlak je pobjegao u sporednu uličicu, a Zavadlav je za njim ispucao još nekoliko hitaca koji su pogodili obližnji zid i vrata. Pomoć mu je pokušala pružiti vlasnica kuće, ali, iako je Hitna pomoć stigla relativno brzo, preminuo je u bolnici nedugo nakon ranjavanja.
Zavadlav je zatim krenuo prema slijepoj ulici u kojoj je stanovao Jerko Malvasija, poznat u rubrici crne kronike. Nije ga pronašao. Nastavio je dalje, do Radmilovićeve ulice, gdje je ubio Marina Ožića Paića. Upucao ga je s dva metka u leđa.
U međuvremenu su se fotografije i snimke Zavadlavovog pohoda širile društvenim mrežama, a ljudi su se sakrivali u kafiće i stanove. Ubojica je nastavio hodati centrom grada. Bacio je kalašnjikov u kontejner, došao do obiteljskog stana na Skalicama i zatim sjeo u kvartovski kafić, da bi se naposljetku predao policiji.
Godinu dana kasnije, u veljači 2021., Zavadlav je prvi put nepravomoćno osuđen. Međutim, nije dokazano da se radilo o teškom ubojstvu iz bezobzirne osvete, kao što je tražilo tužiteljstvo. U rujnu 2022. Visoki kazneni sud je ukinuo presudu, tumačeći kako je u prvoj presudi ispušten sadržaj o okolnostima koji upućuju na motiv. No, ni ovoga puta motivi zločina nisu razjašnjeni te je Zavadlav opet osuđen za takozvano 'obično ubojstvo', a ne teško ubojstvo iz bezobzirne osvete.
Ponovljeni proces bio je ispunjen čestim promjenama odvjetnika, zatvorskim obračunima i Zavadlavovim ispadima u sudnici koji su uključivali urote voditelja iz televizijskih emisija, vragove, magiju, drevnog vojnika u misiji i zahtijevanje Nobelove nagrade za mir.