Na visini od oko stotinu metara Kiowa Warrior OH-58’, kojim su upravljali bojnik Marin Klarin (41) i natporučnik Tomislav Baturina (33), nadlijetao je Šibenski kanal u paru s još jednim helikopterom Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Bili su u trenažnom letu i spremali su se za vježbu s postrojbama Hrvatske vojske. U radiokomunikaciji nisu prijavili nikakav problem. Činilo se da let protječe prema planu.
A onda je u sekundi nastao potpuni kaos...
Pogledajte video
- U, je... ti! - začuli su njihovi kolege u radio komunikaciji, i to je bilo posljednje što su čuli od dvojice elitnih pilota Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Začuo se strašan udarac, brzina kojom se Kiowa zabila u more bila je oko 150 km na sat.
Ribari iz Zablaća u šoku su gledali kako koju stotinu metara dalje od njih pada i potom tone helikopter. Požurili su tamo, ali bilo je prekasno. Pad helikoptera bio je smrtonosan za Marina Klarina, čije je tijelo nađeno u moru odmah isti dan, te Tomislava Baturinu.
Pred zgradom u kojoj je sa suprugom i dvoje djece živio bojnik Marin Klarin u utorak su bili deseci upaljenih svijeća i lampiona. Dio na zidiću pred njegovim ulazom, a dio za stolom gdje se okupljala ekipa iz zgrade i kvarta. Tamo su se zajednički ložile gradele i slavili se sportski uspjesi Hrvatske.
- Marin je bio kum mojem djetetu. Tužan sam. Tako divnog čovjeka teško da ćete ikad u životu sresti. Ja sam u ratu izgubio prijatelja, suborca, pa mi je ovaj užasan osjećaj, nažalost, poznat. Za svoga kuma sve bih dao. On je bio ponosan i bio je naš ponos. Pravi ponos Hrvatske, čovjek kakvi bismo svi mi trebali biti. Pamtit ću ga po njegovoj neizmjernoj dobroti. Sve je radio kako treba, nikog nije krivo gledao, sve je razumio, uvijek tolerantan, ali nosio je tu bol u sebi, bol sjećanja na pokojnog oca, u to sam siguran - rekao nam je shrvani prijatelj Zoran Barešić (46).
Marin Klarin je izgubio oca kad je imao 15 godina. Ive Klarin je dao život za domovinu u akciji Maslenica 1993. godine kao pripadnik 7. Domobranske pukovnije. Marin je bio jedan od 12 odabranih pilota koji su letjeli na Kiowama.
Obojica pilota živjeli su u Zadru, ali Baturinina obitelj je iz Sinja. I tamo nas je dočekala sumorna atmosfera.
Velika tuga u Sinju. Ako je dan ranije i postojala ikakva šansa da je Tomislav Baturina, koji je prije 33 godine rođen u Sinju, sin, brat, suprug i otac dvogodišnje kćeri, preživio nesreću kao pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva, u ovo sivo, olovno jutro se raspršila: iz Ministarstva obrane RH potvrdili su da su njegovo tijelo pronašli na mjestu pada helikoptera Kiowa Warrior oznake OH 58 između Zablaća kraj Šibenika i otoka Zlarina.
Cijelo susjedstvo obitelji Baturina je u šoku zbog tragedije, izraze sućuti dolazili su izraziti mladi i stari. Jer Tomislav je, baš poput njegova pokojnog oca Slavka, slovio za “čovjeka na svome mjestu”.
- Nikad, ali baš nikad, nije prošao kroz susjedstvo a da nije pozdravio, mahnuo, potrubio... Na njega se moglo računati u svakoj prilici, ako treba bilo što, ma prava ljudina. Užasna je to tragedija, iako je malo mlađi od mene, pred njim je bio cijeli život, uspješna karijera, nedavno je promaknut u čin natporučnika, već je postao instruktor - kaže nam jedan od susjeda dok šeta s kćeri, stisnutih usana i očiju, pogođen tužnim vijestima iz okolice Šibenika.
- Nije ni mogao biti drukčiji, s njegovim ocem Slavkom često sam igrao balote i karte, družili smo se skoro svakodnevno, i on je bio pravi junak. Od prvog dana bio je u Domovinskom ratu, na prvoj crti bojišnice, kao časnik je nastavio raditi ovdje u centru za obuku ročnika u Sinju. Nažalost, i on je mlad preminuo, prije koju godinu se razbolio, malo nakon dolaska s nekog terena u Rusiji - doznajemo od prvih susjeda dok Sinj oplakuje Tomislava Baturinu...
Kiowa nema crnu kutiju i tek će istraga pokazati je li došlo do kvara ili je možda posrijedi bila pogreška pilota. U konačnici, jesu li u pravu ribari iz Zablaća, od kojih neki tvrde da su prije pada helikoptera začuli nekakvu eksploziju?!
Prije nego što su tijelo drugog nesretnog pilota izvukli s 30-ak metara dubine uz pomoć policijskog i vatrogasnog broda, lučke kapetanije te brodova ratne mornarice - među kojima je bio i spasilački brod “Faust Vrančić”, koji ima dizalicu pogodnu za korištenje u takvim situacijama - zaronili su jučer policijski ronioci i obavili očevid na dnu mora.
Ivan Selak, umirovljeni ugledni ratni pilot HRZ-a, kaže kako se sad ne može znati jasan uzrok pada helikoptera.
- Znate kako to već ide kod nas... Nakon bitke svi vole biti generali i nagađati što se događalo - kaže nam Selak.
- Nažalost, bojim se da nikad nećemo saznati što se točno dogodilo. U poslu pilota takve stvari su se događale, događaju se i događat će se. Dečki su bili iskusni. Možda ni oni ne znaju što se dogodilo, možda je nešto krenulo krivo. Ne možete sad nikoga kriviti. Treba neke pouke izvući iz toga, ali nažalost, sad je samo trenutak da izrazimo sućut. Ne možete biti pametni u ovakvoj situaciji - objašnjava legendarni pilot.
Bio je nastavnik letenja u Eskadrili obuke helikoptera, zapovjednik letačkog voda u Eskadrili helikoptera 93. zrakoplovne baze te pilot helikoptera u 393. Eskadrili helikoptera 93. krila Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Za uspješno izvršavanje zadaća ocjenjivan je najboljim ocjenama, a za ostvarene rezultate više puta je dobio nagrade i pohvale ministra obrane, načelnika Glavnog stožera OS RH i zapovjednika Hrvatskog ratnog zrakoplovstva.
Za sobom je ostavio suprugu i dvoje djece. Njegova majka Ljubica Klarin, nakon supruga Ive, koji je poginuo oslobađajući Škabrnju 1993. godine, sad je izgubila i sina...
U međuvremenu preostalih 15 helikoptera Kiowa Warrior ostaje prizemljeno do okončanja kompletne istrage nesreće kraj Zlarina. Američki helikopteri proizvedeni su između 2010. i 2012. godine. Hrvatska ih je nabavila od Sjedinjenih Američkih Država. Procijenjena ukupna vrijednost Kiowi je oko 1,7 milijardi kuna, a Hrvatska je na donaciju SAD-a platila PDV u iznosu od 200-tinjak milijuna kuna.