Evo ovako je nekako danima kiša lila k'o iz kabla i prošlu godinu, u isto vrijeme, pred kraj studenog i početkom prosinca, kad je naše selo bilo poplavljeno. Ma viruj mi da sanjam kišu. Pogledam u nebo i sjetim se kako nam je lani bilo, a nastavi li ovako padati sve me strah da se ne ponovi lanjski povodanj. Jer eno pogledaj, podzemne vode Betine su proradile i Betina se već izlila. Govori nam to Mate Pervan, stanovnik sela Kokorići koje je prošlu godinu, baš u ovo doba pogodila nezapamćena poplava.
POGLEDAJTE VIDEO
Dvadeset i četiri obitelji vodile su danonoćnu borbu s vodenom stihijom gledajući nemoćno kako voda plavi najprije njihove poljoprivredne površine. Kad je voda prodrla u obiteljske objekte i kad je "došla do grla" sedam obitelji je pred bujicom moralo napustite svoje domove. Gledali su kako voda najprije plavi obiteljske podrume, potom prizemlja, a onda i katove obiteljskih kuća.
HGSS, Crveni križ sve raspoložive službe ne samo iz Splitsko-dalmatinske županije, već iz cijele Hrvatske pristigle su tih dana u selo Kokoriće kako bi bile na ispomoći stanovnicima. Cijele su obitelji selile sa zavežljajima u ruci. Obilazili su tih dana ovo pitoreskno selo smješteno u plodnom polju Bunina političari, tražili rješenje, a rješenje je kako su tada, tako i danas govorili stanovnici vrlo jednostavno i ne traži veliku investiciju.
- U ovom trenutku evakuacijski (odvodni) kapacitet ukupno iz Vrgorskog i Rastočkog polja iznose oko 80 kubičnih metara u sekundi, a tek izgradnjom tunela Vrgorac 2 mi bismo to povećali za još 60 do 70 kubičnih metara u sekundi, odnosno kapacitet odvodnje bi bio oko 150 kubičnih metara u sekundi i mi više ne bi svjedočili ovakvim poplavama - govorio je tad pri obilasku poplavljenih Kokorića generalni direktor Hrvatskih voda Zoran Đuroković.
Obećali su tada u narednih pet godina izgraditi sustav odvodnje voda s vrgoračkog područja vrijedan više od 100 milijuna kuna koji će spriječiti poplave kao što je to bila prošlogodišnja. Tada je Đurković rekao kako je potrebno provesti studiju utjecaja na okoliš, izgraditi glavne projekte i potom izgraditi novi hidraulični tunel.
- Ma vidi lako je njima pričati, ali nije nama strahovati. Ja, kao i moji susjedi sanjam kišu, a kako je krenilo moglo bi nas zadesiti ko i prošlu godinu. Učuvaj Bože da se ono ponovi - govori Mate koji je baš kao i ostali njegovi susjedi čije su kuće bile poplavljene obnovio svoju kuću. Zato i je u strahu od ovih kiša.
- Ne treba nama čekati pet godina za izgradnju tunela od četiri kilometra. Eno vidi, tamo doli prema selu Kutac dovoljno bi bilo izgraditi manji tunel od oko dvjestotinjak metara da višak vode, kad se Betina izlije, može oticati u polje. Nizvodno se ne bi dogodilo ništa loše u polju, a selo Kokorići bi bilo spašeno od poplave. I to su mala novčana sredstva. Ma mi bi sami tunel izgradili - govori Mate kojemu i sada zaiskri suza u oku na pomisao što se lani događalo.
Dok s nama stoji na mostu, voda Betina samo što nije dosegla do mosta. Prošle godine u ovo doba vodostaj joj je bio baš tu preko mosta šest metara. Sve je to jer se na oko dvjesto četvornih kilometara slivnog područja Vrgorskog polja i polja Rastok slijevaju vode koje dotiču u to područje od Imotskog, Perućkog jezera, Ričičkog jezera, a kad padaju obilne kiše sva silina vode odlazi upravo u ovaj plodni vrgorački kraj gdje sadašnji tunel Krotuša nema dovoljan kapacitet za odvodnju tih voda. Uz to mještani kritiku upućuju i na adresu Hrvatskih voda koje po njima malo ulažu u održavanje odvodnih kanala koji su zatrpani u donjem polju smećem uslijed čega voda ne može oticati prema Baćini.
- Nemamo mi vremena čekati pet godina. To se može s puno manje novca i u kratkom periodu riješiti. Ne tražimo puno - govori nam jedan drugi Pervan, Zvonimir čija je kuća također bila poplavljena. Matina supruga Ankica šest mjeseci nije mogla u svoju kuću iz koje se danima nakon poplave ispumpavala voda, sušili podovi i zidovi. Sve je bilo uništeno.
- Sad ponovno strahujemo, jer ako proradi izvor Sriduša, pa se spoji sa vodom Betine eto ti belaja. Onda je opasno. Ne daj Bože ono što je bilo lani - sklapa ruke Ankica na pomisao što su proživljavali prošlog prosinca. A vrijeme baš kao i prošlu godinu dan za danom kiša, vode Betine bujaju do kada i misle li stati, pitaju se u strahu Kokorićani koji i ovog puta kritiku za sporost upućuju na državne adrese, jer oni sami su nemoćni, pet dana je za njih puno, kamo li pet godina.