Die Berliner Mauer odnosno Berlinski zid počeo se graditi 13. kolovoza 1961. godine. Bio je dugačak 167,8 kilometara i razdvajao je Zapadni od Istočnog Berlina i okolnog teritorija Njemačke Demokratske Republike.
Izgradnja je koštala 400 milijuna ondašnjih njemačkih maraka. Srušen je 9. studenog 1989. godine. Ubijeno je između 136 i 245 ljudi koji su pokušali prijeći preko zida.
Uspjeli su prijeći zid
Točan broj ljudi koji su uspjeli prijeći iz Istočnog u Zapadni Berlin se ne zna, ali je prema nekim procjenama to uspjelo čak 5000 ljudi. Neki su u tome bili vrlo domišljati. Vojnik Wolfgang Engles je ukrao tenk te se njime zabio u zid. Vikao je: "Ja idem na Zapad, ide li itko sa mnom?". Tenk nije probio zid pa je vojnik izašao iz njega i pokušao se popeti preko njega, ali je zapeo za bodljikavu žicu. Čuvari su ga dva puta upucali, a na kraju su mu pomogli stanovnici Zapadne Njemačke koji su pili u obližnjem kafiću.
Holger Bethke slijedio je svojeg brata Inga koji je uspio prijeći u Zapadnu Njemačku. Holgar je našao zgradu dovoljno visoku da gleda na Zapadni Berlin. U svibnju 1983. ušuljao se u potrovlje i preko zida ispucao žičani kabel pomoću luka i strijele. Na drugoj strani čekao je brat koji je žicu pričvrstio za svoj automobil. Pomoću metalnog kolotura Holger je prešao zid. Holger i Ingo su u svibnju 1989. izvukli trećeg brata. Naučili su letjeti i dva ultralaka aviona su obojali u sovjetske boje. Odjenuli su vojne uniforme i pokupili brata Egberta koji je čekao i odveli ga u Zapadni Berlin. Braća su bila razvojena više od desetljeća. 'Mislio sam da više nikada neću vidjeti svoju braću, ali došli su s neba kao anđeli i odveli me u raj', rekao je Egbert.
Hans Peter Strelczyk i njegov prijatelj Gunter Wetzel i njihove supruge u Zapadni su Berlin prešli balonom na vrući zrak.
Horst Klein, umjetnik na trapezu je u prosincu 1962. u Zapadnu Njemačku prešao preko neiskorištenog kabela koji se protezao nad zidom. Prebacivao je ruku preko ruke dok je visio s kabela oko 20 metara iznad stražara. Ruke su mu utrnule od hladoće, pao je s užeta i slomio obje ruke, ali je pao u Zapadni Berlin.
Nekoliko stotina ljudi pobjeglo je kroz tajnu mrežu tunela ispod Berlinskog zida. 1962. je desetak starijih Nijemaca iz Istočnog Berlina iskopalo put na Zapad. Tijekom dvije noći 1964. godine 57 ljudi je pobjeglo kroz drugi tunel koji je postao poznat kao 'Tunel 57'. Bio je to najveći masovni bijeg u povijesti Berlinskog zida.
Pad Berlinskog zida
Dugogodišnji vladar DDR-a Erich Honecker je još u siječnju 1989. govorio kako će Berlinski zid stajati još 50 do 100 godina. No već je u listopadu podnio ostavku. U rujnu 1989. izbii su prosvjedi diljem Istočne Njemačke. Komunističke vlasti nisu pokazale odlučnost u primjeni sile pa su prosvjedi postali masovni. Vrhunac je bio 4. studenog, kada se oko pola milijuna prosvjednika okupilo na Alexanderplatzu u Istočnom Berlinu. Pod pritiskom prosvjednika, ali i međunarodne situacije odnosno činjenice da su svi režimi u Istočnoj Europi bili poljuljani, politbiro Socijalističke partije njemačkog ujedinjenja na čelu sa Honneckerovim nasljednikom Egonom Krenzom je 9. studenog 1989. godine odlučio da dopusti emigriranje na Zapad.
Günter Schabowski, glasnogovornik politbiroa je nespretno najavio da ta odluka na snagu stupa odmah. Masa ljudi krenula je prema zidu. Stražari ih više nisu mogli zaustaviti. U 22:45 sati je Harald Jäger, neposredni zapovjednik prijelaza na Bornholmer Straße naredio graničarima da otvore prijelaz i da se pusti ljude u Zapadni Berlin.
Uslijedili su vrlo emocionalni trenuci. Ljudi iz Zapadnog Berlina dočekali su s cvijećem i šampanjcima ljude iz Istočnog Berlina. Ljudi se se grlili, veselili, plesali su. Isti dan Nijemci su počeli razbijati zid. Istočnonjemačka vojska počela je 13. studenog sa organiziranim uklanjanjem nekih njegovih dijelova. Državljanima DDR-a je bilo odmah omogućeno da prelaze iz Istočnog u Zapadni Berlin. No pogranična služba je do 23. studenog 1989. godine još ograničavala ulazak zapadnonjemačkih državljanima u Istični Berlin. Službeno ponovno ujedinjenje Njemačke je nastupilo 3. listopada 1990. godine.