Prema podacima vukovarskih stradalničkih udruga, u trenutku okupacije 19. studenoga 1991., u bolnici i skloništu u Borovo commercu bilo je oko tisuću civila i ranjenika, a po ulasku agresora u taj prostor nasilno je odvedeno, izloženo torturama i ubijeno 115 branitelja i civila.
Na sam dan okupacije u Borovu naselju ubijena je 51 osoba.
U tromjesečnoj opsadi Borova naselja poginulo je 176 branitelja i civila.
Po riječima posljednjeg zapovjednika obrane Borova naselja Ive Kovačića, u podrumu Borovo commerca na početku agresije na Vukovar bilo je sklonište za civile, a pred kraj i pričuvna ratna bolnica u kojoj je u vrijeme sloma obrane Borova naselja bilo oko tisuću branitelja i civila.
"Od jutra su počeli napad, a oko 10 sati topnička paljba usmjerena je na Borovo commerc, pri čemu su rušeni potporni stupovi kako bi se kompleks urušio u podrumski prostor, no srećom do toga nije došlo. Ovdje je odmah ubijen dio ljudi, a dio odveden u Borovo Selo i druga mjesta", kazao je Kovačić.
Predsjednica Udruge "Vukovarske majke" Manda Patko kazala je da danas, kod spomenika nestalima u Borovu naselju, gori 386 svijeća kao podsjetnik na broj osoba kojima se svaki trag izgubio u ratnom Vukovaru, a za kojima se još uvijek traga.
"Neka te svijeće pokažu put prema njihovim obiteljima koji ih još uvijek traže", poručila je Patko pozvavši one koji znaju istinu o nestalim osobama da to dojave i olakšaju bol obiteljima koje ih traže.
Molitvu je molio župnik Župe sv. Josipa radnika iz Borova naselja, fra Slavko Milić.
Vijence podno spomen ploče položila su i svijeće zapalila brojna izaslanstva, a komemorativnom skupu na kojem se okupilo nekoliko tisuća, uglavnom Vukovaraca, nazočne su bile i članice Udruge "Žene u crnom" iz Beograda.
"Nažalost, u Srbiji je na vlasti režim koji baštini politiku onih koji su harali, palili i mučili po Vukovaru", kazala je Staša Zajović iz te beogradske nevladine udruge koja već godinama traži odgovornost srbijanskog civilnog i vojnog vrha za zločine počinjene u Vukovaru.
Porazno je, kaže, to što je mržnja prenijeta na javni prostor pa se ratni zločinci slave i na ulicama. Vidjeli ste što je bilo s muralom Ratka Mladića, a jedan od osuđenih ratnih zločinaca i član vladajuće stranke, Veselin Šljivančanin je dočekan s velikim oduševljenjem. Ali ima i dosta glasova otpora tome. Pa iako nisu vidljivi u tabloidnim medijima ipak uznemiravaju taj režim, istaknula je Zajović.
Vukovarska tragedija još uvijek nevidljiva srbijanskoj javnosti
Kazala je i kako je tužna što je vukovarska tragedija još uvijek nevidljiva srbijanskoj javnosti.
"Mi smo mali i nemamo velik utjecaj na javno mnijenje, ali se nadamo da ovo što radimo radimo za buduće naraštaje. Srbija se kad tad mora suočiti sa istinom", poručila je Zajović rekavši kako su "Žene u crnom" u četvrtak, na 30. obljetnicu vukovarske tragedije, u Beogradu održale miran prosvjed na kojem je između ostalog zatražena i odgovornost za one koji su 1991. i 1992. u Srbiji osnivali i vodili logore u kojima su zatvarani zarobljeni vukovarski hrvatski branitelji i civili.
Komemoracija je nastavljena kolonom sjećanja u kojoj su sudionici prošli gradskim ulicama do crkve Gospe Fatimske, gdje je služena misa zadušnica.
Na obali Dunava u Borovu, nekadašnjem Borovu Selu, komemorativnim skupom "Svjedočenjem protiv zaborava" odat će se počast stradalim braniteljima i civilima koji su na obali ubijani, a tijela im bacana u rijeku. Položit će se vijenci i upaliti svijeće i na farmi "Lovas", gdje su iz masovne grobnice 2001. godine ekshumirane 24 žrtve ubijene u Borovo naselju i Vukovaru.
Vremena od prije 30 godina prisjetio se Marin Boško iz Vukovara. Kao i većina branitelja Borova Naselja završio je u logoru Stajićevo gdje je proveo mjesec i pol dana.
-Došao sam tu sa skupinom suboraca spašavati ranjenike i civile iz zgrade Commercea koja je gorjela. Dočekali su nas tu i zarobili pa smo shvatili da je to bila zasjeda. Odmah je uslijedila selekcija. Prislonili su nas uz zgradu, pretresli a mene su natjerali da se skinem gol. Uzeli su novac i sve što sam imao uz sebe rekavši mi da mi to više neće trebati. Odvezli su nas potom u tvorničku halu gdje su ubijali ljude. Preda mnom su ubili jednog čovjeka. Tada je naišao neki časnik JNA i rekao da nas izvedu; tako sam spasio živu glavu no, ne zadugo jer sam ponovo na izlazu iz Borova naselja, gdje je već ubijeno nekoliko ljudi, bio na redu za streljanje. Tada me je spasio drugi vojnik koji je čuo da se zovem Boško - kazao nam je ovaj branitelj.