U kasnu jesen 1994. Croatia Records okupila je svoje zvijezde na velikom koncertu u Domu sportova. Na pozornici je bilo mnogo poznatih faca, ali zagrebačka publika je s najviše nestrpljenja iščekivala jedno novo lice. Alen Vitasović promovirao je debitantski album “Gušti su gušti“ koji je u nekoliko mjeseci postao hrvatski bestseler. Dvadesetšestogodišnji newcomer nije baš briljirao te večeri, već izdaleka se vidjelo da ima jaku tremu i da je previše impresioniran masovkom kakvu prije nije doživio. Viđeniji pripadnici zagrebačkih estradnih klanova ipak su ga ispratili zavidnim pogledima, kao i njegova malo starijeg kompanja Livia Morosina koji je desetak godina prije svirao na bijenalu s kultnim novovalnim bendom Gustaph i njegovi dobri duhovi.
Euforija zbog Alenova premijernog nastupa u Domu sportova bila je prejaka da bi se mogla pripisati samo zavičajnom sentimentu istarskih studenata koji su momentalno zaposjeli prve redove. “Ne moren bež nje“, “Gušti su gušti“, “Po ud mene“ , “Sandra“ i prepjev Johna Hiatta “Jenu noć“ pokrenuli su cijelu dvoranu pa je i slučajnim posjetiteljima s darovanim ulaznicama poslije koncerta moralo biti jasno kako su Alen i Livio na jednom albumu uboli barem pet neupitnih pop-hitova.
U inventuri Croatia Recordsa “Gušti su gušti“ bio je mnogo više od albuma godine. S njim su napravili posao desetljeća. Materijal snimljen u studiju Radio Pule, gdje su Livio i Alen radili kao glazbeni urednici, otkupljen je za deset tisuća maraka od malog pulskog nakladnika Adam Recordsa.