Zašto su moji magarci obišli dio kružnog toka na potezu Karogador-Umag i vratili se nakon šetnje na pašnjak? Zato što ih je magarica Eva povela kroz razbijenu ogradu ‘pastir’, kaže nam Antonio Radin (54), najveći uzgajivač istarskih magaraca.
Kad mu je u četvrtak navečer javljeno da su magarci otišli s pašnjaka, odmah je krenuo prema njima automobilom. Antonio obožava te životinje, s kojima svakodnevno razgovara i druži se, a magarci, kao da razumiju svaku njegovu riječ, netremice ga promatraju i slijede u stopu. Tako je bilo i tu večer, kad je njih 25 odlučilo prošetati izvan mjesta koje je ograđeno i uputiti se u noćnu šetnju.
POGLEDAJTE VIDEO: Odbjegli magarci
- Magarica Eva je Bugarka. Malo prgava i puno mudra i, kad sam je kupio, znao sam da je već naučena na automobile i svjetla. Izašli su kroz tu rupu na ogradi, prošli dio bijelog puta, prošli pored maslinika i došli do kružnog toka. Tad su ugledali svjetla, jednostavno se dio njih okrenuo i počeo vraćati istim putem. Trinaest sam ih pronašao u četvrtak navečer. Bili su na oko 1,5 kilometara od mjesta na kojem inače borave. Zatekao sam ih kako uživaju na pašnjaku, jednostavno ih pozvao po imenu, jer svaki moj magarac ima ime, i polako su za mnom išli jedan iza drugog do pašnjaka - ispričao je ovaj “šaptač magarcima”.
Ne srami se reći da razgovara s njima, da im u očima vidi raspoloženje, a ponavlja kako nikad u životu nije udario tu životinju. Iza njega je i 60-ak pehara i drugih nagrada s natjecanja u jahanju magaraca kao i s izbora ljepote te plemenite vrste.
- Na raznim natjecanjima po Istri u jahanju magaraca nizao sam većinom prva mjesta, a moj magarac Tango, kojeg, nažalost, više nema, s punih 27 godina odnio je pobjedu na jednom od natjecanja. Iako su mnogi bili sumnjičavi da ću uspjeti pobijediti sa starim magarcem, Tango je prvi došao do cilja. Spustio sam se nakon toga ispod njega, poljubio ga i zahvalio mu. Suze mi same krenu kad se sjetim njega i tog trenutka - kaže.
Drugi dio odbjegle ekipe pronašao je u petak rano ujutro na polju.
- Otišao sam automobilom čim mi je prijatelj javio gdje ih je vidio, pozvao sam ih po imenu i lagano su jedan iza drugog također išli za mnom, do pašnjaka. Samo sam im rekao: ‘OK, ekipa, malo ste se prošetali, a sad haj’mo doma, dosta je bilo’ - rekao je Antonio, koji nam je i pokazao kako ga te životinje obožavaju i koliko su svi oni vezani uz njega. Magarcima se bavi punih 25 godina, a oni žive na 17 hektara pašnjaka. Zimi borave u štalama. Ima ih više od 70 i svakome zna ime.
- Tornado, Barbi, Eva, Karolina, Nina, Birba... - krenuo je nabrajati Antonio, a čim im je izgovarao imena, magarci su jedan iza drugog dolazili do svoga gazde.
- Ne bih ih dao ni za što na svijetu. Možda netko smatra da sam lud što razgovaram s njima, ali vjerujte, magarci su toliko drage i inteligentne životinje koje mi svoju ljubav uzvraćaju svaki dan - kaže Antonio.