Život piše i lijepe i tužne priče, a tako je i u našem poslu. Kada pričam o anesteziji mladim kolegama koji su na početku, govorim im da to nije zanimanje već poziv. Jedino uz veliko znanje, kontinuirano učenje, ljubav i empatiju prema bolesniku, ova specijalizacija se može obavljati s podnošljivim stresom, priča mi Denis Guštin (57), specijalistica anesteziologije i reanimatologije koja radi u KB Merkur.  

Uz karijeru anesteziologa, može se pohvaliti i subspecijalizacijom intenzivne medicine. Odrasla u radničkoj obitelji kao drugo dijete, kaže, oduvijek je voljela učiti, no interesi su joj bili raznoliki.  

- Sve skupa se posložilo nakon jedne ljetne prakse u Općoj bolnici Pula kada sam odlučila da želim biti liječnik i pomagati ljudima - kaže. 

Postati anesteziolog nije bio njen dječački san. Priznaje da se jedno vrijeme zanosila mišlju da će biti kirurg. 

-  No već tada napravila sam temeljitu introspekciju, stavila sve na vagu i shvatila da ipak to ne želim. Kada sam razmišljala koja specijalizacija bi mogla ispuniti sve moje želje i očekivanja, postala sam svjesna prisustva anesteziologa u operacijskoj sali, liječnika koji održava funkcioniranje svih vitalnih organa i sustava za vrijeme operacije, a kasnije i provodi visoko diferentno liječenje u Jedinici za intenzivno liječenje - govori Guštin.

Dodaje da je nakon te spoznaje čekala isključivo natječaj za specijalizaciju iz anestezije. Iako je studirala u Rijeci, završetak specijalizacije dočekala je u KBC-u Rebro u Zagrebu. 

- Moj rad je primijetio pokojni profesor Tomislav Šoša, vaskularni kirurg koji je prelazio u KB Merkur i stvarao svoj tim stručnjaka. Tako sam se '92.  po položenom specijalističkom ispitu zaposlila u KB Merkur, gdje radim i dan danas - priča Guštin.

Prisjeća se da su prvi koraci u poslu mlade specijalistice bili izazovni i teški. Ipak, napominje da je tim, zahvaljujući razumijevanju profesora Šoše, s vremenom polako utirao temelje moderne anestezije.  

Početak rada u KB Merkur obilježila su i ratna zbivanja

Početak njenog radnog vijeka u KB Merkur obilježila su i ratna zbivanja. Sudjelovala je u evakuaciji ranjenika iz Topuskog, radila u Općoj bolnici Našice, a prošla i, kako sama kaže, dva paklena tjedna u podrumima bolnice u Slavonskom Brodu. 

- Sudbonosni događaj za mene zbio se u jeku zime '93. na položajima Južnog Velebita. Tada su mi se desile dvije stvari koje se mogu desiti samo jednom u životu. Preživjela sam pad helikoptera blizu Lukovog Šugarja gdje nam je bila ratna bolnica. Drugo, upoznala sam čovjeka svog života, mog supruga i to na poziciji koja se zove Dušice - prisjeća se naša sugovornica. 

Za svoje radno mjesto, Guštin kaže da je to mala bolnica s velikim ljudima. Devedesetih godina, doktor Kocman i Patrlj iz KB-a Merkur, pokrenuli su transplantacijski program čija je Guštin članica od početka. Počeci su, priznaje, bili pionirski. Mnoge stvari su sami financirali, dolazili u slobodno vrijeme i slično. 

- Zajedno s kirurzima, educirala sam se u vrhunskim transplantacijskim centrima diljem svijeta kao što su Bruxelles, Kyoto, Melbourne. Strpljivo smo gradili nešto po čemu je danas Republika Hrvatska poznata po cijelom svijetu - govori ponosna liječnica s 33 godine dugim radnim stažom.

Anesteziolog je puno puta direktno zaslužan za spas nečijeg života

Svoj posao voli jer kako kaže, iako je on timski, puno je puta u svom radnom vijeku anesteziolog direktno zaslužan za spas nečijeg života. 

- A to je osjećaj koji je teško opisati riječima - govori Guštin.  

Smatra da u njenoj struci nema razlike u plaćama između spolova. Nikada nije doživjela nikakav oblik spolne diskriminacije, no tvrdi da se u današnje vrijeme nijedna žena ne bi trebala bojati javno iznijeti probleme koje je doživjela na radnom mjestu. Smatra i da obrazovane i samosvjesne žene trebaju biti glavni pokretači svih aspekata svog života, a muškarce pritom vidi kao naše partnere na poslu i u kući s kojima se žene nadopunjavaju.