Tak’ mi se lijepo u njemu voziti, samo klizi po cesti. Sjedala nisu udobna, no drvo daje toplinu i šarm, rekao je Ignac Šardi (55) iz Selnice kraj Čakovca. Češka Tatra 57b iz 1939. godine ima drvenu konstrukciju, drvenu šasiju i drveni pod.
- Kupio sam ga 2007. godine. Karoseriju u Bremenu, a motor, getribu i diferencijal u Budimpešti. Vrata, podove i okvire oko stakla dugo vremena je radio stolar. Limariju su mi pomogli urediti prijatelji. Za obnovu je trebalo oko 800 sati rada, a trajala je šest mjeseci - objašnjava Šardi.
Prva dulja vožnja i vatreno krštenje bilo je lani od Selnice u Međumurju do Iloka. Prešao je put od 1000 kilometara. Ove je godine otišao na drugu stranu, do Savudrije u Istri i prešao 1100 km, do sada ukupno oko 2500. Odlazi na skupove oldtimera i svugdje privlači pozornost. 
- Svi vele da im je moja Tatra najljepša, da je slatka ko curica - hvali je Šardi. Za razliku od današnjih automobila koji imaju samonoseću karoseriju, stari auti su imali šasiju - noseći okvir, koji je kod Tatre 57 napravljen od hrastova ili bukova drveta i presvučen čeličnim limom. Ima i mehaničke kočnice na sajle.
U Tatri 57 je motor od 1200 kubika, a konstruirao ga je Hans Ledwinka. Konstruirao je i Tatru 97, čiju su proizvodnju zabranili Nijemci 1939. g. i iz tog modela razvili svoj narodni auto VW bubu.
Šardijeva Tatra ima oko 1000 kg, troši oko 12 litara benzina. Putna brzina je oko 80 km/h, no može “potegnuti” do stotke.