Frank Uwe Laysiepen, njemački umjetnik poznat u svijetu kao Ulay, preminuo je u Ljubljani u 77. godini nakon tuge i teške bolesti. Bio je, zajedno s poznatom partnericom Marinom Abramović, jedan od pionira performansa, ali i body arta te polaroid arta.
Upravo ga je njihova suradnja proslavila. Upoznali su se 1976. u Amsterdamu, ali nakon 12 godina su simbolično prekinuli i vezu i suradnju - performansom. Odlučili su pješice prijeći Kineski zid, a svatko od njih krenuo je s jedne strane. Kada su se sreli na sredini, zagrlili su se i otišli svojim putem.
- Da biste razumjeli Ulaya, potrebno je puno vremena, možda čak i cijeli život - rekla je jednom Abramović.
Ponovno su se sreli 2010. godine kada je u Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku organizirana retrospektiva rada Marine Abramović "The Artist is Present". Tijekom performansa ona sjedi za stolom i provodi vrijeme s posjetiteljima. Jedan od "posjetitelja" bio je i Ulay, a njihov ponovni susret prerastao je u još jedan legendarni i vrlo emotivan performans.
Neki od njegovih najpoznatijih radova su instalacije "Can't Beat the Feeling: Long Playing Record" i "Bread and Butter", kojima je oštro kritizirao širenje Europske unije, te "The Delusion: An Event about Art and Psychiatry".
Slovenski redatelj Damjan Kozole je 2013. napravio dokumentarac "Projekt karcinom: Ulayev dnevnik od studenog do studenog" u koji prati život Ulaya otkako mu je dijagnosticiran rak 2011. godine.
Ulay je u nekoliko navrata posjetio Hrvatsku, 2014. bio je na filmskom festivalu u Motovunu, a Rijeku je zadnji put posjetio u srpnju prošle godine. Zadnjih je nekoliko godina živio u Sloveniji.