U nedjelju je u 73. godini života preminuo profesor Božidar Škofač, slikar, prosvjetni radnik te veliki entuzijast u kulturnom životu lekeničkog područja. Tijekom svog života marljivo je skupljao etno blago i stvorio respektabilnu zbirku, a vodio je i crkveni zbor u Žažini i folklornu grupu.
U svojoj rodnoj kući započeo je formiranje jedne od najvećih privatnih etnografskih zbirki u Hrvatskoj – Etno zbirke Škofač – koja danas broji više od 5000 eksponata smještenih u tri drvene hiže i zaštićeno je kulturno dobro Republike Hrvatske.
Škofač je vodio i crkveni zbor u Žažini, a u trenutku snažnog potresa nalazio se u svojoj župnoj crkvi u Žažini.
Naime, orguljaš Stanko Zec, koji je bio na koru, poginuo je, a Božidara je, na kojega je padalo kamenje, spasio stolić pod koji je stavio glavu.
- U potresu nam je srušena crkva. Baš nas je bilo petero u crkvi. Od potresa prvoga dana spašavali smo umjetnine, vezene oltarnjake, figurice s jaslica. Tada se dogodio drugi, kobni potres, znatno jači nego dan prije koji je srušio prednji dio crkve s tornjem. Ostao sam zatrpan ispod kamenja. Spasio me stolić pod koji sam se podvukao. Nisam stao cijeli. Rame i noge su mi ostali vani pa je po meni padalo kamenje - rekao je prije dvije godine za Glas Koncila.
- Kad je potres stao, počeo sam zapomagati. Još ih je troje izišlo, a orguljaša Stanka Zeca koji je bio na koru je ubilo. Koja tragedija! Izvukli su me spasioci. Rame i noge su mi bili jako natučeni, doživio sam šok. Za vrijeme potresa bio sam uvjeren da ću poginuti. Oprostio sam se u sebi od ljudi, zamolio Boga za oprost. Međutim sam preživio! Ugledao sam svjetlost iznad sebe jer više nije bilo svoda. Zazivao sam sv. Nikolu i Vida da mi pomognu”, rekao je prije dvije godine za Glas Koncila.