Višestruko nagrađivani novinar, urednik i diplomat Dražen Vukov Colić preminuo je Krapinskim Toplicama u petak u 75. godini, priopćeno je u subotu iz Hrvatskog novinarskog društva (HND).
Novinarstvom se počeo baviti u "Studentskom listu", još za vrijeme studija jugoslavenske i poredbene književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a u tom je listu bio i zamjenik glavnog urednika.
Nakon diplome, 1968. godine zaposlio se u "Vjesniku", gdje je prvo bio kazališni kritičar, a od 1973. i urednik rubrike Kulture te od 1975. godine dopisnik "Vjesnikovih“ izdanja iz New Yorka. Po povratku u Zagreb 1980. godine uključen je u ekipu koja je, pod vodstvom Jože Vlahovića pripremila i 1982. godine pokrenula politički tjednik "Danas", u kojem je bio zamjenik glavnog urednika.
Uslijed političkih previranja i sukoba unutar partijskih struktura dolazi do smjene uredničke ekipe te Vukov Colić tada odlazi u "Start", a od 1984. godine ponovno je dopisnik "Vjesnikovih“ izdanja i to iz Bonna. Po povratku iz Njemačke 1988. godine bio je glavni i odgovorni urednik "Danasa" (od 1988. do 1991. godine). U tom je razdoblju bio i urednik sedam knjiga koje je izdao tjednik "Danas" te jedne zbirke eseja Veselka Tenžere.
Smijenjen je ponovno, 1991. godine, i prelazi u slobodne novinare, a u tom je statusu bio do 1994. godine kada se zaposlio u riječkom "Novom listu" čiji je kolumnist bio do umirovljenja 2010. godine. U tom je razdoblju pisao i za "Glas Istre“.
Nakon umirovljenja bio je do 2015. godine kolumnist "T-portala", a objavljivao je komentare i u raznim drugim internetskim izdanjima.
U jednoj od svojih kolumni 2014. godine, napisao je:
Zoran Milanović nije jedini premijer koji je ministre odabrao po ključu zasluga za stranku, a ne prema znanju i iskustvu za vođenje ministarstava, baš kao što autor ovih redaka ostaje podjednako nemoćan u opovrgavanju zablude da je otac sjajne Karmele Vukov Colić (ona je kći mog najdražeg bratića), a da se ta neistina ne pojavi bar nekoliko puta u brojnim odjecima na većinu mojih kolumni.
U ovoj zemlji vlada tortura neznalica, neobaviještenih, razočaranih i zavidnih ljudi, od Markovog trga do elektronskih portala, kao da je pravo na lajanje na Mjesec jedino novo i neporecivo demokratsko pravo koje se nakon komunizma doista može nekažnjeno uživati. Opće osporavanje stručnosti (od Markovog trga do onih koji o nogometu uvijek znaju više od trenutnog selektora) nije samo osporavanje znanja, već i načina na koji spoznajemo svijet, razvijamo znanost, a branimo racionalnost, otvorenost, humanost i dijalog, kao zagubljene temelje zapadne civilizacije. I zbog toga bi se i Zoran Milanović, kao i mnogi njegovi ministri, trebali konačno uozbiljiti u svim svojim javnim nastupima, a ne samo onda kada to od njih traži saborska zakonska procedura.
Za svoje je tekstove dobio više nagrada Hrvatskog novinarskog društva - Zlatno pero Društva novinara Hrvatske 1993. godine, Nagradu "Veselko Tenžera" za novinara godine (1996. godina), Nagrada "Otokar Keršovani" za životno djelo 2010. godine, kao i niz drugih priznanja.
U dva je navrata bio i veleposlanik Republike Hrvatske - u Austriji od 2000. do 2004. godine, te u Bugarskoj od 2004. do 2008. godine.
Bio je i predsjednik Radne grupe predsjednika Republike Hrvatske za promicanje Hrvatske u svijetu "Identitet i image“ te član Savjeta predsjednika Republike Hrvatske za vanjsku politiku i diplomaciju (2000. godina).
Kao diplomat dobio je dva visoka odlikovanja – austrijski Veliki orden za zasluge sa srebrnom zvijezdom, te bugarski Orden stare planine prvog stupnja.
Dražen Vukov Colić rođen je 1. svibnja 1944. godine.