Taj Korčulanin, rođen 1934. u Veloj Luci,  gimnaziju je završio u Dubrovniku, a povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

Do 1967. živio je kao profesionalni književnik u Splitu, a potom u Zagrebu, radeći kao urednik na Trećem programu Hrvatskoga radija.

U književnost je ušao kao pripadnik tzv. 'razlogovskog' naraštaja hrvatskih pjesnika.

Autor je niza knjiga među kojima su i "Kornjača i drugi predjeli", "Nevrijeme i drugo", "Prionopid", "Razdoblje karbona", "Rasuti teret", "Cvjetni trg", "Žamor", "Negdje", "Kasno ljeto"...

“Poezija naglas”, “Razgovori u ateljeu”, “Dnevnici i pisma” i “Bibliovizor” samo su neke od emisija Hrvatskoga radija kojima je Dragojević ravnao. 

Dobitnik je niza nagrada, no neke je, kao primjerice Nazora za životno djelo, odbio primiti. Goranovu nagradu za knjigu "Žamor" dobio je 2005. godine, nagradu Vladimir Nazor 1981., Zmajevu nagradu 1981. za knjigu "Razdoblje karbona", nagrade Branko Miljković za knjigu "Prirodopis" 1974. godine te niz drugih priznanja. 

Bio je izuzetno samozatajan, intervjue je odbijao davati, javno nije nastupao, a odbijao je i javno predstavljanje svojih knjiga.