Napustila nas je naša vjerna i draga prijateljica Ankica Begić, naša Indijanka. S vjerom u vječni život, odlazak nije kraj puta, nego ulazak u svjetlost koja sjedinjuje. Počivala u miru Božjem i sućut obitelji - objavila je Zaklada Ana Rukavina na svojoj Facebook stranici.

Ankica Begić, dugi niz godina bolovala je od esencijalne trombocitemije i jedini spas bila joj je transplantacija matičnih stanica od nesrodnog davatelja. Ispostavilo se da je podudarni davatelj američki Indijanac, Komanč iz Oklahome Gaylon Young. Transplantacija joj je produžila život za 13 godina, a Ankica je napisala i knjigu "Indijanac Komanč, moj brat po krvi".

Iako je praksa da donor i primatelj nikada ne doznaju jedan za drugoga, Ankica je upoznala Gaylona koji je došao i u Zagreb 2013. na promociju njene knjige.

Obitelj zahvaljuje liječnicima

Obitelj je shrvana gubitkom svoje supruge i majke, te je zahvalila liječnicima koji su je liječili.

- Posebno želimo zahvaliti profesoru dr.sc. Borisu Labaru, primarijusu dr.sc. Ranki Serventi i dr. Vuliću na dugotrajnoj i lavovskoj borbi za život naše Ankice, jer oni su bili liječnici koji su cijelo vrijeme vodili bitku s njenom bolesti.

Zahvaljujemo dr. Mrsiću na predgovoru knjige "Indijanac Komanč, moj brat po krvi", no on joj nije bio liječnik.

Od sveg srca kao obitelj zahvaljujemo gospodinu Gaylonu Lee Youngu, donoru prve koštane srži, koja se dogodila u rujnu 2010. godine, te zahvaljujemo zakladi Ana Rukavina na potpori - kazala je obitelj Ankice Begić za 24sata.

FENOMEN Spasile su je matične stanice Indijanca: On mi je brat po krvi

O svom darivatelju napisala knjigu

Dr. Mirando Mrsić, napisao je predgovor njene knjige, a u razgovoru za 24sata rekao da je Ankica bila izuzetan pacijent vedrog duha i usmjerena prema liječenju.

- Takve osobe imaju veću šansu, stanice su joj presađene, no na žalost bolest se opet vratila, nije se uspjelo postići njeno izlječenje. Ona je bila jedina koja je primila matične stanice osobe druge rase izvan EU-a. Nakon nje smo imali još jednog pacijenta koji je primio stanice donora druge rase, ali je bio iz EU - rekao nam je dr. Mrsić.

Dr. Mrsić ističe kako je rijetko je da se matične stanice dobiju iz registra van EU, a posebno darivatelja druge rase. 

- Kad pogledamo registar gdje su naše matične stanice, od 159 transplantacija dosad je 114 matičnih stanica išlo da za naše pacijente, a ostalo van Hrvatske, mahom u Njemačku. Kad pogledamo rezultate našeg centra za transplantaciju matičnih stanica većina stanica iz inozemstva je isto došla iz Njemačke. Očito dijelimo neke zajedničke pragene. U Ankičinom slučaju bilo je neobično da se pogodi da imamo darivatelja izvan EU i da je još k tome darivatelj druge rase, kazao nam je dr. Mrsić.

Ankica Begić o svom je darivatelju i liječenju napisala i knjigu, a te je 2013. godine dala i veliki intervju za 24sata u kojem je opisala kako je tekao njen put, te da je njen donor imao i njemačke korijene. Majka blizanaca Igora i Alena, razboljela se kad je njezinoj djeci bilo tek osam godina, a tad joj je otkrivena teška bolest - esencijalna trombocitemija. Uspješno se izliječila, no nakon osam godina došlo je do pogoršanja. Ustanovili su joj mileofibrozu koštane srži.

- Jedina nada je bila transplantacija matičnih stanica od nesrodnog davatelja. Liječnici nisu vjerovali da ću preživjeti, pogotovo nakon što mi je puknula slezena. To je bilo, govorili su, gotovo nemoguće. Bila sam hodajući mrtvac. No odlučila sam živjeti unatoč strašnim svakodnevnim bolovima. Na putu prema operacijskoj sali pričala bih viceve - ispričala je Ankica prije 10 godina. Tad su joj pronašli donora, Gaylona Younga iz SAD-a.

Indijanac iz Oklahome stigao joj na promociju knjige u Zagreb

Pisala je Američkom registru kako bi doznala tko je on.

- Počela sam učiti i engleski radi njega. I on je htio kontakt od prvog dana kad je čuo da mi je pomogao. Otkad smo se upoznali preko Skypea, čujemo se od dva do tri puta na tjedan. Sinovi mi prevode, ali i ja znam pomalo engleski. Sljedeće godine ću ga posjetiti u Oklahomi, spavati u šatoru i vidjeti indijanski rezervat. Gaylon i ja smo se kao ljudi pronašli. On je topla i dobra osoba, a voli se i šaliti baš poput mene. Gaylonov prapradjed je Nijemac Rudolf Fisher koji se početkom 19. stoljeća kao 12-godišnji dječak doselio u Ameriku. Oteli su ga Komanči. Spašen je nekoliko godina poslije, ali je izabrao život s indijanskim prijateljima i oženio se kćeri poglavice. Gaylon je ponosan na svojeg pretka, otac je troje djece, a supruga Mellisa, pak, od roditelja nasljeđuje poljske i libanonske gene. 

Prva sam osoba koja je dobila matične stanice iz američkog registra. Njegovih 586 mililitara matičnih stanica donijela mi je američka liječnica. Gaylon danas stiže u Hrvatsku i prvi put ćemo se uživo vidjeti! Jako sam uzbuđena - ispričala nam je tada Ankica. 

Ankici je Gaylon svojim matičnim stanicama uspio produžiti život za još 13 godina, no nažalost sad joj nije bilo spasa.