Marija (85) je uvijek s ponosom isticala da je Gotovinina tetka i uvijek ga je zdušno branila u njegovim vjerojatno najtežim danima života, dok je bježao pred Haškim sudom.
Umrla je jutros u Pakoštanima, potvrdili su nam prijatelji njezine obitelji. Generala Gotovinu je odgojila nakon što je on u ranom djetinjstvu izgubio majku. Kako nam je prije nekoliko godina rekla, neizvjesnost nećakove sudbine jako joj je teško padala, a najsretnija je bila kad je dobio oslobađajuću presudu. S tetom Marijom umirovljeni general odrastao je u Pakoštanima nakon tragedije u kojoj je poginula njegova majka Ana 1959. godine.
U Tkonu na Pašmanu izvodili su građevinske radove i u to vrijeme upotrebljavali mine. Prije svake izvikivali su upozorenje, a majka je u posljednji tren zaštitila svojim tijelom dječake koji su se igrali u dvorištu. Nažalost, ona je tom prilikom poginula, a trogodišnji Ante došao je živjeti kod tete Marije Miočev u Pakoštane. S njom je živio do 16. godine.
Marija Miočev je tijekom Domovinskog rata kuhala vojnicima hranu u kampu Kozarica, u kojemu su bili smješteni, a godinama je radila u klubu Med u Pakoštanima kao kuharica. Mještani nam kažu da je putovala svijetom i da je Pakoštance prva naučila raditi pizzu, i to još dok je taj talijanski specijalitet kod nas bio nepoznanica. Mještani je pamte kao ženu punu ljubavi, ali i oštrog jezika prema onima za koje je smatrala da su zaslužili.
Kad je general Gotovina bio uhićen, Marija nam je rekla da kuka i plače cijelo vrijeme.
- Nemojte me ništa pitat’. Što ću? Kukam i plačem otkad su ga uhitili - kroz suze je rekla.
Tijekom suđenja u Haagu Marija je sa sumještanima u Pakoštanima uz molitvu i paljenje svijeća u crkvi pratila proces.
- Moj Ante, duša tetkina. Puno je propatio. Nisam se čula s njim, ali ovi koji su bili kod njega prošli tjedan rekli su mi kako sve zna što je tko radio. Nije on zaslužio ovo što mu se događa. Težak je život prošao, ja sam ga gojila sve ove godine, a valjda ću ga i živa dočekati, mog Antu. On ni mačku ne bi zgazio - rekla je tijekom suđenja, a nakon oslobađajuće presude sucima je poželjela zdravlje i sreću.