U proizvodnji napitaka staklene boce se prije punjenja prvo peru u otopini lužine ili kiseline, koje čak i da su neisprane ne mogu toliko oštetiti jednjak da bi osobi bilo loše, objašnjava za 24sata prehrambeni tehnolog. Proizvodnja počinje tako da se staklene boce nakon ispiranja provjeravaju. Sustav je, objašnjava, takav da čak samostalno izbacuje prljave boce. Potom ide kontrola boca. Kod plastične ambalaže proces počinje tako da se boce izrađuju na puhalicama, potom vodilicama zračnim transportom putuju do punjača. Potom se ispiru otopinom dezinficijensa koji je obično na bazi peroksid-octene otopine. Zatim se ispiru sterilnom vodom i takve isprane boce putuju na punjenje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Punjene boca
Kod punjenja boca (i staklenih i plastičnih) prve se boce čak i bacaju. One ne idu u daljnju distribuciju. Uzorci za analizu uzimaju se nasumično, prva boca, deseta, dvadeseta... Uzima se više uzoraka, čak 20 do 50 uzoraka u tih prvih sat vremena proizvodnje. Svaki sat se kontrolira određeni broj boca, a sve ovisi o produkciji.
Boce odlaze u laboratorij na mikrobiološku analizu, uzorci se ostavljaju sve do kraja roka trajanja, odnosno čak i dulje od roka trajanja. Po svakoj šasiji proizvođač je dužan sačuvati uzorke.
Bacanje uzoraka
Prve boce se, objašnjava nam prehrambeni tehnolog, ne bacaju zbog potencijalne opasnosti da proizvod nije zdravstveno ispravan. Bacaju se radi razblaženosti napitka s obzirom na to da je prilikom punjenja prvih boca voda još u sistemu pa joj je promijenjen okus jer ima više vode, nego u kasnijem napitku.
Kompletna proizvodna linija pere se CIP sustavom, a to znači kružno pranje svih objekata i svih strojeva u procesu punjenja. Svaka punionica je, navodi, zasebna i ima svoje uređaje, specifičnosti i tehnologije, neke su ručne, neke automatske, neke poluautomatske.
Ako se 10.000 ili 100.000 boca na sat napravi, to je moralo biti puno više slučajeva trovanja. Nemoguće je da neki koncentrat završi u proizvodu. U automatiziranom sustavu nije se moglo dogoditi da kiselina ili lužina završe u proizvodu. Svaki korak se kontrolira nekoliko puta.
Čišćenje
Za pretpostaviti je da se na jednoj proizvodnoj liniji, kako bi bila isplativa, puni više različitih vrsta pića. Zato su nužna čišćenja između punjenja (kako jedno piće ne bi kontaminiralo drugo), a linija se, kaže prof. Ernest Meštrović, prodekan Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu, najčešće pere kombinacijom kiseline i lužine. Moguće je da se na kraju koristi i peroksid za dezinfekciju. Nakon što se sve maksimalno dobro ispere, propisi nalažu da sve ispita služba kontrole kvalitete i da zeleno svjetlo za daljnje korištenje linije.
- U procesu proizvodnje je vrlo mala vjerojatnost da jedna bočica bude tako snažno kontaminirana, a druge nimalo. Doista je mala vjerojatnost za tako nešto. Mislim da je tu ključan ljudski faktor, pogreška jedne osobe ili možda neko namjerno činjenje kako bi se izazvala šteta - kaže nam jedan auditor, stručnjak zadužen za nadzor proizvodnih procesa u prehrambenim industrijama.
Sigurnosni listovi
- Sva sredstva za čišćenje i dezinfekciju u prehrambenoj industriji moraju imati sigurnosno-tehničke listove i dodatno rješenje o upisu u registar biocidnih pripravaka. Na tim sigurnosnim listovima stoji objašnjenje može li se proizvod samo poprskati i ostaviti da ishlapi ili ga se mora i isprati. Te se cijevi moraju dezinficirati i to se mora napraviti na propisan način - rekao nam je drugi prehrambeni tehnolog. Najvažnije je da firma koja je proizvela proizvod za koji se uspostavi da mu je upitna zdravstvena ispravnost ima uspostavljen sustav sljedivosti. Znači da će po LOT broju i roku trajanja znati o kojoj je seriji riječ. I što se taj dan radilo, moći će povezati gdje je došlo do propusta i gdje je sva ta serija završila.