Umoran, ali ponosan i sretan, iz Prevlake nam se javio Nikola Horvat, prvi čovjek koji je bez stajanja prehodao cijelu Hrvatsku.
Od najistočnije točke u Iloku, preko najsjevernije točke Sveti Martin na Muri, najzapadnije točke u Savudriji sve do najjužnije točke u Prevlaci. Put ga je vodio od obale Dunava na istoku, preko Istre, Gorskog kotara, pa preko najviših vrhova Velebita, Dinare i Biokova.
Putovanje je trajalo 104 dana u kojima je prehodao pješačku trasu po cijeloj Hrvatskoj, dugačku ukupno 2.254 kilometra.
- Prehodao sam puno više, ali mnogo puta mi se znalo dogoditi da hodam stazom o dođem do slijepe ulice, pa se moram vraćati i tražiti drugi put, objasnio je. Dnevno je prelazio tridesetak kilometara, a svoje putovanje trasirao je GPS-om kao Croatian Long Distance Trail, odnosno kao vodič za sve buduće hodače koji se odluče na dugačku hodačku avanturu kroz koju će upoznati sve krajolike Hrvatske.
- Kroz upoznavanje Hrvatske, upoznaješ sebe, shvatiš koliko si jak. Dobiješ odgovore na mnoga pitanja koja su te mučila. To je samo jedan od razloga zašto sam počeo hodati i zašto to preporučujem svakome - kaže Nikola.
Osim što je prvi prehodao Hrvatsku, Nikola Horvat prvi je Hrvat koji je 2016. prehodao Pacific Crest Trail, pješačku rutu od 4300 kilometara u Sjedinjenim Američkim Državama koja se proteže od granice s Meksikom sve do granice s Kanadom.
Na putovanju je upoznao Amerikanca Matta Biseniusa koji mu se pridružio i hodao s njime jedan dio putovanja po Hrvatskoj.
Svoju američku avanturu Nikola je zabilježio vlastitim filmom Tesla - Year of the Beginning.
Na putovanje Pacific Crest Trail svake godine kreće od oko 500 do 1000 hodača, a osobito je postala popularna nakon filma Divljina u kojem glumi Reese Witherspoon. Zahvaljujući Nikoli Horvatu, obilježenu pješačku rutu kroz cijelu zemlju sada ima i Hrvatska.
Tijekom svoje hodačke ekspedicije koja je krenula 30. travnja, Nikola se gdje je mogao držao naseljenih područja, pa se tako po putu hranom i vodom opskrbljivao iz lokalnih trgovina. Vodu je točio gdje je stigao.
- Mislimo da je Hrvatska puna vode, no to baš i nije tako. Sa sobom sam uvijek imao tri litre vode, a često mi se događalo da vodu moram žicati po kućama da napunim zalihe. Od hrane sam umjesto kruha nosio tortilje i mnoštvo slatkiša i energetskih pločica - priča Nikola.
Najteži dio puta pred sam kraj ekspedicije
Tijekom tih 104 dana, spavao je u šatoru.
- Na početku putovanja često je padala kiša, važna mi je bila rezervna odjeća. S ozljedama, osim nekoliko žuljeva, nisam imao problema.
- Bio sam dobro pripremljen - kaže, ali i naglašava i da je za svakog pravog hikera (hodača) najvažnija kvalitetna obuća.
Kao uvjerljivo najteži dan na trailu, izdvojio je uspon na Sv. Iliju, posljednji vrh Biokova nadmorske visine od 773 metara do kojeg je stigao po mrklom mraku i bez vode.
Kad sam napokon stigao na vrh, još sam se samo trebao pomokriti, a što sam učinio u praznu bocu. Naime, postao sam svjestan da bi silaženje moglo potrajati i da bih se mogao izgubiti, pa sam razmišljao da će mi u nuždi dobro doći bilo kakva tekućina, zabilježio je na blogu.
Osim napornog strmog uspona, problem je bio spust po kamenju koje je, kako kaže, bilo oštro poput noževa, rasjekline duboke dva i više matera, a staza nepostojeća. Spasio ga je bunar kojeg je pronašao nekih sat vremena prije crkvice ponad Baćinskih jezera.
Napokon, 10. kolovoza stigao je u Prevlaku, a sljedeće mu je u planu priprema priručnika za sve hodače, izrada mobilne aplikacije za lakše snalaženje po ruti koju je prehodao, ali i montaža i priprema dokumentarnog filma o nastajanju Croatia Long Distance Traila koji je u međuvremenu snimao.