Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović u subotu je, 26. listopada, u Washingtonu primila nagradu Fulbright za životno djelo. Iako to vjerojatno od nje nitko nije tražio, predsjednica je održala govor od 25 minuta u kojem je izjavila i sada već legendarnu izjavu o tome da je rođena 's krive strane Željezne zavjese'.
Kao u kakvoj lošoj TV reklami, to, nažalost, nije bilo sve.
- Bila sam djevojčica rođena s krive strane Željezne zavjese. Imala sam velike snove. S mojim prijateljima, koji su svi bili dječaci, što se toga tiče, legla bih na tlo i gledala u nebo i trepereća svjetla zrakoplova koji su letjeli visoko na nebu. Željela sam da me odvedu daleko, na mjesta na kojima je postojala sloboda izbora. Na kojima su ljudi mogli raditi što su htjeli. Mogli su reći u što vjeruju bez da ih proganjaju. Tamo su mogli postati što su god željeli, ispričala je, morate priznati, vrlo poetski predsjednica te nagradu posvetila 'svojoj obitelji i naciji'.
Nakon što je najavila da će ispričati koliko ju je Fulbright podučio i doprinio svijetu, predsjednica se prisjetila ispunjavanja aplikacije za Fulbrightovu stipendiju. Taj dio njenog govora prenosimo u cijelosti.
- Kad sam ispunjavala papirologiju za Fulbrightovu stipendiju, bila sam u bolnici u Hrvatskoj. Čuvala sam svoju vrlo tešku trudnoću. Upravo sam se vratila iz Kanade zbog nekih vrlo nesretnih okolnosti, sedam mjeseci prije nego što sam trebala. Tada sam odlučila da je najbolji način za promijeniti stvari oko sebe taj da stvari počnem mijenjati sama.
- Odlučila sam da neću tratiti vrijeme te sam se prijavila za Fulbright stipendiju. S obzirom da mi liječnici nisu dopuštali da imam laptop, moj suprug, koji sjedi ovdje u publici, bio je toliko ljubazan da je moje ručno pisane bilješke ponio kući i pretipkao ih. U jednom me trenutku pitao jesam li sigurna da želim to poslati jer pomalo zvuči kao znanstvena fantastika.
- No, nažalost, došao je 11. rujna 2011. godine, pet mjeseci nakon što sam predala svoj rad o asimetričnim prijetnjama za nacionalnu i međunarodnu sigurnost. Nažalost, moj je rad postao stvarnost.
Predsjednica je, dakle, predvidjela 9/11 i terorističke napade na SAD. Šteta što to nisu mogle sve sigurnosne službe te zemlje.
Odmah nakon toga prisjetila se pisanja molbe za Fulbright stipendiju.
- Molbu sam započela prisjećajući se svojeg iskustva srednjoškolske razmjene učenika, kada sam pohađala srednju školu u Los Alamosu i prolazila kroz jedno od najboljih razdoblja u životu.
- Bojala sam se da će drugi učenici imati predrasude prema meni i hoće li biti zločesti prema nekome tko dolazi iz komunističke države. No, nisu me sudili prema tome odakle sam došla već prema mojoj osobnosti i akademskim uspjesima pa sam shvatila da sam ja bila ona koja je bila puna predrasuda, povjerila se hrvatska predsjednica okupljenoj publici.
Kolinda Grabar Kitarović Hrvatsku je napustila i otišla na razmjenu u SAD u 17. godini tj. u trećem razredu srednje škole. Bilo je to 1985. godine. Dakle, čim je poželjela, predsjednica je očito bez ikakvih problema napustila Jugoslaviju, propalu državu u kojoj, sudeći prema njenim riječima, nitko nije smio baš ništa, a ponajmanje imati više vrsta jogurta.
Njeni muški prijatelji, kako je predsjednica spomenula u govoru, možda su zaista gledali u nebo i promatrali trepereća svjetla zrakoplova dok su sanjali o nekom boljem svijetu. U jednom od njih bila je, očigledno, i Kolinda Grabar Kitarović.
Ostatak predsjedničinog govora, ako baš želite, pogledajte u gore priloženom videu. Mi smo čuli dovoljno.