Vi ste, gospodine, javna ličnost, često vas vidim na televiziji, rekao je ležerno maser svom klijentu u salonu za masažu u zagrebačkom Domu sportova 30. lipnja 2009. godine.
Da, odgovorio je ovaj, misleći da maser nema na umu ništa posebno, samo činjenicu da, eto, provjerava, masira li doista poznatu javnu osobu - kako bi se sutra mogao hvaliti prijateljima, ili što već. No maser je imao na umu nešto sasvim drugo.
- Sigurno će vas onda, nastavio je ritmično masirajući leđa gostu, zanimati nešto što će se sutra dogoditi.
- A to je - pitao je čovjek na masažnom stolu, reda radi.
- A to je da će premijer Sanader sutra dati ostavku... Stvar je zvučala bizarno. Zašto bi Sanader, čvrsto u sedlu, sutra davao ostavku? Kako to da maser u Domu sportova može znati nešto takvo? Nitko u Hrvatskoj, ili skoro nitko, nije imao na umu takvu mogućnost. Vlada nije bila u krizi premda su pregovori o članstvu u EU zapeli zbog slovenskih ucjena Piranskim zaljevom, a unutarnja je situacija bila poslovično “složena”. Sanader je izgledao kao “željezni kancelar”, moćan i zdrav, pa se maserova tvrdnja činila u najmanju ruku šašavom.
Nešto prije toga, jedan je ministar u Sanaderovoj vladi, u američkoj ambasadi, od ambasadora čuo pitijsko proročanstvo.
“Znate, u demokracijama nije ništa neobično ako premijer da ostavku, ako se prvi čovjek povuče”.
Izrekao je to na zagonetan način. Nije rekao da će se Sanader povući.
Nije rekao da će to biti brzo. No, ministra je zagolicao tajanstveni smisao ovoga, ničim izazvanog, iskaza. Ubrzo je o njemu prestao razmišljati. A onda je pukla bomba. Prvoga srpnja 2009, godine, prije točno jednog desetljeća, Ivo Sanader šokirao je javnost objavom neočekivane, čudne i neobrazložene demisije. Bila je to svjetska vijest.
- Zbog osobnih razloga dajem ostavku na mjesto premijera i predsjednika stranke, rekao je Sanader. Neću se kandidirati za predsjednika RH i povlačim se iz politike - rekao je zabezeknutim novinarima na presici održanoj točno u podne.
'Politika je služenje narodu'
U dvorani je nastalo komešanje. Zbunjenost se mogla, kako se kaže, rezati nožem.
- Povlačim se iz politike jer je politika služenje narodu, a ne sebi. I da odmah preduhitrim sva moguća pitanja moram reći da hvala Bogu nisam bolestan i da, iako je bilo ponuda, nisam prihvatio ni jednu poziciju unutar institucija EU - objasnio je Sanader. Dodao je kako njegova odluka dobro promišljena i nije ishitrena.
- Kao što sam rekao, ja sam svoju dionicu odradio i sad je vrijeme da me drugi naslijede. Predložit ćemo predsjedniku RH da buduća predsjednica Vlade bude Jadranka Kosor. Za to imamo preko 80 odnosno 83 potpisa naših koalicijskih partnera, saborskih zastupnika koji i sada čine većinu- rekao je.
Njegovi najbliži suradnici za ostavku su saznali neposredno prije objave. Jadranka Kosor kasnije će se za seriju HRT-a o premijerima prisjetiti trenutka kad joj je to rekao:
- Pozvao me jednu večer k sebi u kuću. Bilo je vrlo kasno, ja sam se već otuširala za krevet. Pitala sam možemo li to sutra... Bila sam zaprepaštena kasnim pozivom. On je rekao “ne.” Kad je počeo rečenicu riječima ‘ja sam odlučio’, mislila sam da će reći da se odlučio kandidirati za predsjednika države - kaže Kosor.
Ta je opcija, naime, bila jedna od najrealnijih i o njoj se dosta pričalo. Mnogi su mislili da Sanader od teške premijerske dužnosti želi uteći na Pantovčak, gdje se lakše diše. No, nije bilo tako.
- Ne znam što sam pomislila kad sam čula da odlazi. Bio je to koloplet misli. Šok zbog toga jer je uživao autoritet u hrvatskoj vladi i stranci. Taj prvi i drugi dan ja nisam mislila da se to može dogoditi. Da će se nešto dogoditi i da se to neće realizirati. Danas ponavljam isto - nikada nećemo saznati zašto je otišao - kaže Kosor.
I njegovi intimusi, među koje Kosor nije spadala, bili su zaprepašteni.
- Šokirao sam se kad je rekao da odlazi. Teško sam to primio, ne osobno, nego sam razmišljao kako će se njegov odlazak odraziti na stanje u državi, koje će to posljedice imati za zemlju, hoće li doći do destabilizacije i slično - rekao je u istoj seriji Luka Bebić.
Luka Bebić obnašao je tada funkciju predsjednika Sabora.
Nije želio da ga opterećuju
- Najelegantnije rješenje bilo je prepustiti Vladu onome tko je cijelo vrijeme bio uz njega, a to je bila Jadranka Kosor. Ni u jednom trenutku nije pomišljao da bi se ona okrenula protiv njega. Sjećam se da je “nestao” na dva mjeseca. Čak je bio isključio broj mobitela kojega su svi imali kako ga ne bi smetali. Nikome se nije javljao. I sama Kosor imala je problema s njegovim bliskim suradnicima i pokušavala je na sve načine stupiti u kontakt s njim ne bi li joj pomogao. Poručio im je “da sam se mislio baviti tim problemima, ostao bih i bavio se. Otišao sam i nemojte me opterećivati - rekao je Bebić, jedan od rijetkih koji mu nije okrenuo leđa.
Na isti je način bio iznenađen i Šeks, s kojim Sanader više nije bio u dobrim odnosima. Šeks mu je, naime, javno zamjerio što je otišao u Veronu na operu a ne u Vukovar. Sanader mu to nije nikad oprostio. Šeksa više nije postavio na mjesto predsjednika Sabora, već potpredsjednika, dok je čelnu poziciju u Saboru povjerio Luki Bebiću.
Šeks nikad neće priznati koliko ga je ta kazna zapekla. On i danas o Sanaderu govorio kao o “svom prijatelju”.
Signali za promjene u HDZ-u
- Sanader je toga dana pozvao nas nekoliko prijatelja i rekao da, nakon dugog promišljanja, daje ostavku i povlači se s mjesta predsjednika stranke. Bio sam u šoku. Bio mi je to grom iz vedra neba - priznao je Aci Stankoviću. I ranije je Sanader, tvrdi Šeks, između redaka davao signale da HDZ treba iznjedriti ljude koji će dalje voditi stranku i državu no to nitko nije uzimao za ozbiljno. Šeks je javno ponovio službenu verziju, koja spada u sferu bajki za djecu osmoškolske dobi, prema kojoj je Sanaderova ostavka bila prosvjed protiv blokade pregovora Hrvatske s EU, te da je trebala “aktivirati procese koji će dovesti do deblokade”.
- Govorio sam mu da će nakon ostavke krenuti baražna vatra protiv njega i govoriti mu da je napustio brod. Sanader je rekao da će se on boriti protiv takvog mišljenja - rekao je Šeks.
Andrija Hebrang priznao je, međutim, da nije istinita tvrdnja po kojoj je Sanader otišao iz politike jer nije bio spreman trgovati teritorijem za članstvo u EU. Bila je to Hebrangova izmišljotina. Priznao je novinarima da je na dan Sanaderove ostavke morao držati govor u Saboru te da je nazvao Sanadera i upitao ga: ‘Ivo, reci mi zašto si otišao’, a da je njegov odgovor bio: ‘Već ćeš ti nešto smisliti.’
Hebrang je dodao da je u govoru nagađao da je to zbog EU-a te da ga je Sanader kasnije nazvao, nasmijao se od srca te mu rekao: ‘Izvrsno, sad ću i ja to govoriti.’
Kolekcionar najskupljih satova na svijetu, vlasnik milijunskih umjetničkih zbirki, danas stanar Remetinca, formirao se kao ličnost u splitskoj faveli, u okolici teretne luke, provodeći djetinjstvo uglavnom na rubu gladi... Tim je riječima tjednik Express opisao rane dane “Olivera Twista koji je uselio u hrvatski Downing street”
Siromaštvo u djetinjstvu
Ivo Sanader morao je postati hrvatski Gordon Gekko, nezajažljivi antijunak iz filma “Wall Street”, borac koji uvijek želi više, brže, jače, beskrupuloznije, kako bi svladao prizore krajnjeg poniženja koji su ga do polovice života pritiskali poput noćne more. Sedmero članova obitelji Sanader živjelo je u jednoj potleušici, u prostoru od 40 kvadrata. Tu se mučno odrasta, a život je prepun neugodnih iskušenja. Otac je bio soboslikar, alkoholičar, koji je šezdesetih otišao u Njemačku i nije se vraćao. Stric je bio oficir JNA u Tivtu.
- Otac nema nikakve sličnosti s Ivom. Majka mu je pravi dinarski tip, na nju je nalik. Sanadera je majka morala dati u crkveni internat jer nisu imali uvjeta za normalan život. Ona je razgovarala osobno sa splitskim biskupom kako bi joj pomogao u odgoju djece. Znate kako je njemu bilo živjeti u internatu s ovima sa sela? On se uopće nije družio s njima, nije uopće htio razgovarati - rekao je jedan poznavatelj obiteljskih prilika.