Vidio Andrej Plenković da je SDP aktivirao svoju "nuklearnu opciju" u vidu predsjednika Zorana Milanovića, pa je i on otpuhnuo prašinu sa svog rashodovanog prethodnika Tomislava Karamarka.

Ukazanje Karamarka ovoga vikenda na saboru HDZ-a u dvorani "Vatroslav Lisinski" pokazalo je da Plenković itekako strahuje za svoj prolaz na parlamentarnim izborima, u tolikoj mjeri da je bio spreman oživjeti političkog mrtvaca kojeg je sprašio s čela HDZ-a 2016. godine.

I Karamarko doista jest odgovor na Milanovića. 

Jer obojica, bivši predsjednik HDZ-a i sadašnji predsjednik Republike, donose iste darove na predizborne stolove dvaju političkih tabora, SDP-ovog i HDZ-ovog.

POGLEDAJTE VIDEO: MILANOVIĆ O VLADI

Najtvrđi birači

Obojica pomažu u motiviranju najtvrđeg biračkog tijela. Do prošlog petka Plenković je vjerovao da će mirno ploviti ovom kampanjom na valovima kupovine birača iz proračuna i velikih postignuća poput eura i Pelješkog mosta, te da će njegova liderska veličina bez puno napora nadmašiti "političke patuljke" iz oporbe, poput Peđe Grbina.

Dok se nije ukazao Milanović i nametnuo se kao lider ljevice, kao SDP-ov Franjo Tuđman. Ne samo svojom pojavom, retorikom i stilom, nego i funkcijom. Premijer bi se sada trebao hrvati s popularnijim predsjednikom države. 

I kako su prva istraživanja već pokazala, Milanović je bio injekcija adrenalina ravno u srce predizborne kampanje SDP-a, udar energije kojoj Plenković ne može parirati bez pomoći onoga tko je bio heroj uličarske, šatoraške, klerikalne desnice u godinama kad je HDZ rušio Milanovićevu vladu.

Korupcija i desnica

Korupcijskoj mješavini vladajućeg HDZ-a Karamarko bi sada trebao dodati i ubitačnu kapljicu nacinalističkog, rušilačkog HDZ-a koji je podržavao šatoraški juriš na Banske dvore ili referendumski udar na seksualne manjine kroz ustavnu definiciju braka.
Karamarko bi, kakvog ga pamtimo, trebao biti brana Milanovićevim "rijekama pravde".

Predizborna kampanja trebala bi se lansirati ravno u 2015. godinu. 

Karamarkovi politički zlodusi iz boce, oni koje je Plenković protjerao ili zatočio, opet bi se rastrčali političkom scenom, nasuprot Milanovićevoj retoričkim višecjevnim bacačima.

Pored toga, Milanović i Karamarko služe SDP-u  i HDZ-u da otvore bokove prema desničarskim opcijama.

Agenti desnice

Ne očekuje se da bi veliki blokovi mogli samostalno osvojiti vlast i trebat će im asistencija manjih aktera. Politička desnica pomogla bi HDZ-u, ali ne i Andreju Plenkoviću, i tu bi Karamarko mogao biti mamac za privlačenje Domovinskog pokreta, možda i Suverenista, u buduću HDZ-ovu koaliciju.

S druge strane, Milanović je četiri godine na Pantovčaku koketirao s Mostom, Domovinskim pokretom, suverenističkom, nacionalističkom i populističkom desnicom, bio je junak desničarskih medija, svojom retorikom osvajao je srca desničara, koliko god je lomio srca ljevičara. 

Ali ljevičari, te "nježne biljke", kako ih je na odlasku sa čela SDP-a nazvao Milanović, sada moraju šutjeti i trpjeti, ako žele srušiti HDZ, što je ultimativni cilj SDP-a i partnera.

Uostalom, Milanović je 2015. godine potpisao tripartitnu koaliciju s Božom Petrovom i Tomislavom Karamarkom, samo da bi Karamarko odustao i prelomio Most na svoju stranu.

Desnica nije upalila

Ima u tome još jedna kvaka: Plenkovićev HDZ prošao je na izborima bolje od Karamarkova HDZ-a, dok je Milanović 2016. godine izgubio parlamentarne izbore nakon što je uhvaćen u prijateljskom čavrljanju sa šatorašima o "majci lekarki", o Srbiji i BiH.

Desničarenje ili koketiranje s desnicom jednog ili drugog ipak na koncu nije donijelo željeni rezultat.

Tek kad se Plenković okrenuo prema centru, uvjerljivo je pobijedio Milanovićev SDP na parlamentarnim izborima 2016. godine.

Ipak, ovdje ne treba zaboraviti još jednu komponentu: kako će desničari koji vole Milanovića podržavati SDP-ovu koaliciju, odnosno kako će ljevičari i SDP-ovci podnijeti budući savez s Domovinskim pokretom ili histeričnim Mostom?

Ruski agenti

Na koncu, Milanovića i Karamarka povezuje još jedna točka - Rusija.

Karamarko je sa čela HDZ-a otišao praćen vezama s ruskim kapitalom, s Rusijom, s ruskom politikom prema Balkanu koja je koristila desničarske i nacionalističke opcije za destabilizaciju i rušenje demokratskih i liberalnih režima.

A Milanović se na Pantovčaku promovirao kao osoba bliska Rusiji, slavljena u Putinovim režimskim medijima, u prijateljskim odnosima s putinofilima poput Viktora Orbana i Milorada Dodika, predsjednik koji se protivi proširenju NATO saveza, koji prkosi Europskoj uniji, koji se dodvorava antivakserima, suverenistima, nacionalistima.

Tako sada liberalno lijeva opcija računa na pomoć predsjednika bliskog Rusiji i radikalnoj desnici, a proeuropski Plenković računa na asistenciju svog prethodnika kojeg se riješio upravo zbog veza s Rusima.

Ali u nuždi očito vragovi muhe žderu, pa će se tako Milanović i Karamarko, u bilo kojoj ulozi, ponovno naći na političkom poprištu. 

Strah od Milanovića mobilizirat će HDZ-ovce, a strah od Karamarka probudit će ljevičare. Čiji strahovi će pobijediti?