Članice EU-a pregovaraju o uvođenju carine na ugljik od 2026., prvog graničnog nameta u svijetu koji bi plaćali uvoznici proizvoda s velikim ugljičnim otiskom, poput čelika, cementa i aluminija.

U njihovoj proizvodnji ispuštaju se velike količine plinova koje zagađuju okoliš i potiču klimatske promjene.

Carina bi se plaćala za dobra iz zemalja sa skromnijom politikom zaštite klime od EU-a, iako je Bruxelles poručio da bi neke mogle biti izuzete ako je cijena ugljičnog dioksida na njihovom tržištu slična onoj koju europske tvrtke plaćaju na tržištu ugljika u EU-u.

Takvo izuzeće moglo bi biti odobreno SAD-u, rekao je Timmermans u utorak.

"Ako SAD ima istu putanju u smanjenju emisija kao i mi, znači da je u igri... 'ugljični klub'. Znači da je ugljični otisak tone čelika u SAD-u usporediv s ugljičnim otiskom tone čelika u Europi – u tom slučaju nije potreban mehanizam prilagodbe ugljika na granici", objasnio je.

"To vjerojatno neće vrijediti za druge velike trgovinske partnere. Ali ne bojim se toga u odnosu EU-a i SAD-a... Mislim da smo još uvijek usporedivi", naglasio je europski dužnosnik.

"Ugljični klub" čine zemlje koje su spremne jednostrano uvesti carinu na robu s velikim ugljičnim otiskom, poput članica EU-a, Japana, Britanije, Kanade i SAD-a, smatrajući da bi multilateralni sporazumi nekim zemljama služili kao izlika za 'švercanje' na račun drugih.

Američki predsjednik Joe Biden obećao je da će do 2030. emisije u SAD-u biti najmanje prepolovljene u odnosu na razine iz 2005.

EU se obvezao smanjiti neto emisije za 55 posto do 2030., u odnosu na razine iz 1990., što predstavlja smanjenje za 51 posto u odnosu na razine iz 2005., prema Rhodium skupini.

Pristojba EU-a osmišljen je kako bi se izbjeglo "curenje ugljika" odnosno slučajeve gdje se tvrtke sele u regije sa slabijom klimatskom politikom.