Redatelj Andrej Tarkovski, koji je uz Sergeja Ejzenštejna obilježio prvo stoljeće Mosfilma, rođen je 1932. u mjestu Zavražje, na obali rijeke Volge. Umro je u Parizu 1986. Tarkovski je radio i kao scenarist, glumac, filmski montažer, operni i kazališni redatelj i kao teoretičar filma. Općenito se smatra jednim od najznačajnijih i najutjecajnijih ruskih filmskih umjetnika, te jednim od najvećih redatelja u povijesti kinematografije. Njegov jedinstveni, teološko-filozofski pristup filmu osigurao mu je visoko mjesto na listi najznačajnijih umjetnika 20. stoljeća. U produkciji Mosfilma, Tarkovski je snimio jedan kratkometražni igrani film, "Kazalište i violina" (1960.), te pet dugometražnih: "Ivanovo djetinjstvo" (1962.), "Andrej Rubljov" (1966.), "Solaris" (1972.), "Ogledalo" (1974.) i "Stalker" (1979.). Dakle sve svoje filmove, osim dva posljednja, "Nostalgiju" i "Žrtvu", koje je snimio van Sovjetskog Saveza. Zanimljiv je podatak da je Tarkovski svoj prvi, studentski film "Ubojice" snimio 1958. godine po istoimenoj kratkoj priči Ernesta Hemingwaya, koja je po mojemu mišljenju jedna od najboljih kratkih priča svjetske književnosti.