Povijest nerealiziranih arhitektonskih i urbanističkih projekata u Hrvatskoj vrlo je duga i krije neka od senzacionalnih i vizionarskih, čak futurističkih projekata. O tome piše i ugledni arhitekt Tomislav Odak u svojoj knjizi “Neostvareni projekti hrvatske arhitekture 20. stoljeća”, u kojoj navodi 200 nerealiziranih, pa dijelom čak i bizarnih, projekata hrvatskih arhitekata. To su, primjerice, Palača okultnih znanosti (1902.) i Židovska bolnica (1930.), koju je trebao graditi proslavljeni arhitekt Stjepan Planić, zatim Hotel s plivalištem Drage Galića (1941.) te u šezdesetima Glazbena akademija Alfreda Albionija i ambiciozni, futuristički “Domobil” Andrije Mutnjakovića, koji je trebao riješiti stambeno pitanje više desetaka tisuća ljudi. A u devedesetima su Marijan Hržić, Tomislav Odak i Branko Silađin planirali Zagrebačkom velesajmu sagraditi WTC - hrvatsku verziju trgovačkog centra uz koji bi bio i poslovni centar te luksuzan hotel. Ništa od toga nije realizirano, a razlozi su uvijek bili isti ili slični, a mogu se svesti na nedostatak novca te na mnoge političke i administrativno-birokratske zavrzlame.