Ji-hyun Park ispričala je u intervjuu za Amnesty International svoju potresnu ispovijest o životu u radničkom kampu u Sjevernoj Koreji.

Domovinu je napustila krajem '90-ih kada je zbog velike gladi pomrlo oko 4 milijuna ljudi. I danas se sjeća tog trenutka, kada je u potrazi za boljim životom, napustila oca na samrti. Ostavila ga je u hladnom sobičku, uz zdjelicu riže i nešto odjeće koju će promijeniti.

Zajedno s bratom i ostalim izbjeglicama otišla je u Kinu . Nakon dva tjedna, bila je prisiljena udati se za Kineza jer su zaprijetili da će joj deportirati brata. Prodana je za 5000 juana ( oko 5100 kuna). U međuvremenu je zatrudnila i rodila sina. Šest godina kasnije, vlasti su doznale da je ilegalno u zemlji i deportirale je natrag u Sjevernu Koreju . Sina je morala ostaviti.

S obzirom da je uhićena u Kini, klasificirana je kao ekonomski dezerter te je strpana u radnički kamp.

- Radili smo kao životinje . Dan nam je započinjao u 4.30 ujutro. Okopavali smo zemlju golim rukama. Ljeti, kad se brao krumpir, nekolicina zatvorenika jela ga je sirovog, dok je još zemlja bila na njemu. Ljudi su bili gladni. Bilo je užasno - rekla je.

- Cijela Sjeverna Koreja je jedan veliki zatvor . Ljudi žive u stalnom strahu. Izrabljuju ih u kampovima, izgladnjuju, tuku sve dok ne umru - rekla je Park.

Park su nakon nekog vremena dijagnosticirali tetanus, a stanje joj se toliko pogoršalo da više nije mogla hodati ni pričati. Režimu je bila beskorisna pa su je otpustili iz kampa. Bolesna i napuštena, vratila se u Kinu po sina. Odlučili su prebjeći u Mongoliju .

- Svi su uspjeli prijeći granicu osim mene i mog sina. Učinilo mi se da su iza nas vozila kineske policije i da će nas ponovno uhvatiti. No u tom trenutku se stvorio nepoznati muškarac . Stavio je mog sina na rame i uhvatio me za ruku, počeli smo trčati. Uspio je prerezati žicu i ušli smo u Mongoliju - kazala je.

Park se zaljubila u misterioznog muškaraca. Sada žive u Manchesteru i uskoro planiraju vjenčanje.