Da pronađem majku Katu, našao bih napokon duhovni mir. Znao bih gdje počiva, da joj svijeću palim baš na tome mjestu. Ovako ih palim svugdje, ali najviše u Širokoj Kuli. Ondje gdje je ubijena i gdje su njezini posmrtni ostaci netragom nestali, priznao nam je 2020. Marinko Orešković (60).
POGLEDAJTE VIDEO
A Katu su u 59. godini ubili pobunjeni Srbi 13. listopada 1991. godine, kad su u 14 sati ušli u selo. Zadnji put vidio ju je tog vrućeg srpnja 1991. godine. Situacija u tome mješovitom hrvatsko-srpskom selu već je mjesecima bila napeta. Kao da je predosjećala zlo koje će nju i mještane zadesiti već za mjesec dana, zamolila ga je da više ne dolazi kući.
- Upozoravala me da je preopasno. I već 28. kolovoza selo je bilo u okruženju. Tog 13. listopada 1991. bio sam na ratištu u Perušiću i krenuli smo u akciju u kojoj smo trebali presjeći cestu prema Ljubovu. Nalazili smo se u selu Kosa i, kad smo trebali krenuti prema Ljubovu, akcija je propala. Srbi su za odmazdu pobili ljude u našem selu. Među njima i moju majku. Moj tata je bio u susjednom podrumu jer su svi Hrvati smjeli biti samo u ta dva podruma. Kad je čuo pucnjavu, pobjegao je u obližnje grmlje. Čekao je noć i preko polja došao u Perušić - s mukom se prisjetio Marinko.
Već sljedećeg dana rano ujutro doznao je za pokolj u Širokoj Kuli. Prožela ga je jeza, no nadu mu je davala informacija da su izbjegli iz Široke Kule stigli u Perušić. Nadao se da će vidjeti majku i oca. No majke nije bilo. I tad je saznao surovu istinu.
- Otac mi je ispričao da su po dolasku u selo na kuću bacili tromblon. Potom su došli s druge strane i vidjeli moju majku ispred podruma s jednom staricom i jednim čovjekom iz sela. Pokosili su je rafalom. Jedan od pobunjenih Srba ušao je u podrum u kojem se nalazilo još 10-ak ljudi, među kojima i 13-godišnja djevojčica sa svojom majkom. Kako je bio mrak u podrumu, pucao je nasumce, a samo troje ljudi preživjelo je prvotni napad. Ta curica nije. Kad je to troje preživjelih izašlo iz podruma, sakrili su se u grmlje i čekali noć kako bi pobjegli - tihim glasom govori Marinko dok mu se na licu oslikavaju prijezir i gađenje.
Iako je podneseno 20-ak prijava protiv pobunjenih Srba koji su sudjelovali u okupaciji sela i torturama, Marinko kaže kako nitko nije odgovarao za taj pokolj.
- Nakon Oluje bila je ekshumacija, ali u tom podrumu nisu našli ni jednu ljudsku kost. Ni jednu košćicu. Susjed mi je ispričao da su majku i to dvoje ljudi koje su s njom ubili ispred podruma odvukli do staje, bacili ih unutra i sve zapalili. Vidio ih je jer je išao osloboditi konja iz staje. Čuo sam i da je jedan Srbin godinama kasnije pričao da su leševi bili nepokopani nekoliko dana i vrlo zaudarali. Uvjeren sam da su ih zakopali tu negdje blizu - povjerio nam je Marinko, koji sve ove godine od majčina nestanka teško proživljava.
Kad mu je majka nestala, imao je 31 godinu i jednogodišnjeg sina. S vremenom je dobio još jednog sina i kćer Katarinu, koja je dobila ime po baki, koju nikad nije upoznala.