Željko Vrđuka (70) ili “Dobri duh Siska”, kako ga od milja zovu Siščani, postolar je preko čijeg su praga radionice u zadnjih 30 godina prešla brojna stopala. Ali nakon potresa sve je stalo.
Njegova radionica u Ulici kralja Tomislava, gdje ga je otac izučio zanat, dobila je crvenu naljepnicu zbog stambene zgrade koja se nalazi pored i prijeti urušavanjem. Da bi nastavio s poslom, treba hitno sanirati zid, pa čeka da se to što prije riješi.
POGLEDAJTE VIDEO: Postolar Željko je "dobri duh Siska"
- Nedostaje mi posao. Popravio sam sve cipele što je bilo i nekoliko vreća čak novih, tek izvađenih iz kalupa. Vlasnici su zbog potresa zaboravili na cipele. Još ih čekaju tu - priča nam Željko. Popularnost svoje radionice stekao je jednostavnim načelima - popravci su besplatni za svu djecu do sedam godina, za sve sportaše i plesače te za sve starije od 90 godina. Pitamo ga tko će nastaviti posao, a kaže kako nema nasljednika.
- Unučić često zna reći kako će on raditi sa mnom i da ga moram naučiti, ali neka on završi škole pa neka onda odluči - priča nam djed Željko. Supružnici oduvijek žive u Sisku, zaljubljeni su u svoj grad. Željko je sretan što je u vrijeme rata mogao danonoćno raditi za vojsku, a potres smatra gorim nego ratom. Kaže, potresom su baš svi pogođeni, ali nikad ne bi napustio grad. Supruga Dragica (68) ponosno gleda Željka.
Kaže, novca nikad nije falilo. Nije bilo ni luksuza, ali nikad nisu ni oskudijevali. Njegovu skromnost su 2016. prepoznali građani, koji su ga kandidirali za Ponos Hrvatske. Do danas drži izvješen kipić i izrezak iz lista 24sata kao drago sjećanje.
Dragica dodaje kako Sisak predstavlja cijeli njihov život.
- Sisak je cijelo moje djetinjstvo i cijeli život. Tu sam se rodila i odrasla, stekla prijatelje, odgojila sina. Grad su ljudi, tu je sve moje - priča nam. U radnji koja više nije upotrebljiva doživjeli su brojne anegdote. Željko priča kako im je jednom došao Mustafa Nadarević, kojemu su se cipele pokidale prije nego što je trebao izaći na pozornicu.
- Došli su u radionicu direktno iz kazališta, molili me da popravim đon, trebalo mi je samo par minuta. Predstava nije kasnila - kaže Željko sa smiješkom. Prije nekoliko godina, priznaje, i njemu se dogodilo da mu na novim cipelama otpadne đon.
- Jedva sam hodao, vukao sam noge, jao sramote, postolar pa pokidane cipele ima. A nove su bile. Iz Njemačke su mi ih donijeli - smije se Željko.