Kriv sam, točno je sve što mi sestavlja na teret, i ubojstvo i palež tih auta. Izuzetno mi je žao zbog svega što sam učinio i spreman sam za to odgovarati kao i nadoknaditi štetu tim ljudima za aute, govorio je na Županijskom sudu u Zagrebu posrnuli knjigovođa Vedran T. (49).
POGLEDAJTE VIDEO:
Optužnica ga tereti da je 2. studenog 2022. od 11.50 do 13.30 sati u Ulici Lavoslava Švarca u Zagrebu u stanu na 1. katu u kojem je Marinko K. (60) radio građevinske radove, u cilju da ga liši života iz vatrenog oružja neutvrđene marke kalibra 6,35 mm Browning u njega ispalio dva hica. Nanio mu je strijelne rane glave i vrata uslijed kojih je nesretni radnik preminuo na mjestu događaja.
Istog dana nakon što je ubio Marinka oko 21.30 sati u Ulici Božidara Magovca u Novom Zagrebu došao je do parkirališta gdje je bio parkiran Volvo u vlasništvu trgovačkog društva. Vedran je, navodi se u optužnici, pristajući ugroziti život i tjelesni integritet drugih u nakani da ošteti tuđu imovinu izlio benzin na vjetrobransko staklo i poklopac motora te ga zapalio kockama za potpalu. U požaru je izgorio cijeli prednji kraj Volva, a daljnji požar spriječio je prolaznik koji ga je ugasio protupožarnim aparatom.
Prije oba ova događaja Vedran je još 17. listopada oko 22.50 sati ponovno u Ulici Božidara Magovca na parkiralištu prišao BMW-u X6 te ispod njegova desna brisača izlio benzin i zapalio ga otvorenim plamenom. Požar se proširio i na susjedni auto, Suzuki Vitaru, koja je djelomično izgorjela.
Vedran, koji je sve priznao te u više navrata izrazio svoje iskreno žaljenje i kajanje kao i isprike svima koje je svojim djelima povrijedio, iznoseći obranu odgovarao je samo na pitanja svog branitelja Nevena Antića.
- Vlasnika Volva, a i korisnika BMW-a poznajem cijeli život, zajedno smo odrasli te ih i dan danas smatram prijateljima. Čekam trenutak kad ću im se moći ispričati uživo. I Marinka poznajem sigurno nekih 15 godina te se nikad nismo svađali niti sam mu ikad ružnu riječ rekao. Mogu reći da sam i njega smatrao prijateljem. Za sve je kriv košmar u mojoj glavi - sve je što je Vedran imao za reći o odnosu s žrtvama ovih kaznenih djela.
Dodao je da je razgovarao s članovima obitelji čiju podršku ima i koji su spremni prodati dio nekretnina kako bi mogao vratiti dug i isplatiti štetu oštećenicima. Jedan stan od 65 kvadrata u Ulici Božidara Magovca u kojemu je odrastao već se prodaje, a dio novca namirit će se i od prodaje suprugina stana u Velikoj Gorici.
Inače, Vedran je oženjen, ima dvoje odrasle djece te je imao uspješnu firmu za knjigovodstvo. Ta je tvrtka sad u likvidaciji budući da je Vedran završio u istražnom zatvoru pa nije mogao na vrijeme predati završno financijsko izvješće.
Kao maloljetnik bio je sudionik Domovinskog rata. Prijavio se kao dobrovoljac sa svega 17 godina 1. rujna 1991. prvo u jedinicu Specijalne policije u Sisku, potom u ZNG, a kasnije i u Hrvatsku vojsku. U ratu je bio do svibnja 1992. za što je dobio Spomenicu te Orden za hrabrost kao maloljetni sudionik Domovinskog rata. U ratu je svjedočio mnogih strašnim prizorima, pred su mu ginuli kolege dragovoljci te je, uvjeren je, i to ostavilo posljedice na njegovu psihu.
Sve je, pričao je optuženi, bilo dobro do covid pandemije. Tad su stvari odjednom krenule po zlu.
- S covidom počinje taj košmar u mojoj glavi. Sve se ugasilo, prihodi su stali. Dogovorio sam s kolegicama da će one raditi od kuće, a ja ću biti u uredu javljati se na telefone i odgovarati na mailove. Boravio sam u uredu od jutra do mraka kako bi spasio firmu. I kako sam po cijele dane bio tamo sam, počeo sam kratiti vrijeme pićem koje sam uvijek držao u frižideru za klijente. Prvo je to bilo pivo, a kasnije i žestoka pića. Počeo sam ostajati i noću u uredu jer nisam želio da me supruga i sinovi gledaju takvog. Tada sam počeo konzumirati i kokain. Sad znam da mi je to bila najveća greška - priznao je optuženi.
"Pred kraj" završio je na litri žestokog pića i desetak piva.
- Sa suprugom sam dotad doista imao i više nego skladan brak, punih 28 godina. U posljednje dvije godine prije ovih događaja zbog mog alkoholiziranja i nedolaženja kući odnosi su nam se tako pogoršali da je ona četiri puta policiji prijavila moj nestanak. Jednom sam bio u Jankomiru sedam dana i trebao sam nastaviti dolaziti u dnevnu bolnicu, no prekršio sam i to obećanje. Drugi puta sam se udaljio iz saniteta koji me vozio u Popovaču kad su stali pokupiti još jednog pacijenta, a išetao sam i iz KB Dubrava gdje su me također doveli u alkoholiziranu stanju - govorio je.
Dodao je da u to vrijeme nije mogao podnijeti biti zatvoren i najbolje se osjećao opijen do besvijesti.
- Da ikako mogu vratiti vrijeme, ja bih to odmah učinio. Ne postoje riječi kojima se mogu ispričati žrtvama i njihovim obiteljima, pa i svojoj obitelji, ženi i djeci za to što sam učinio. U jednom trenutku izgubio sam sve, posao, prijatelje i to me dovelo da počinim ova kaznena djela. Imam samo jednu želju, imam još toliko znanja, vještina i želje i znam da još mogu biti koristan društvu. Svjestan sam da je preda mnom višegodišnja zatvorska kazna, ali spreman sam izliječiti se u zatvoru i znam da imam još mnogo za dati društvu - iskazao je Vedran.
Do sljedećeg ročišta sud će od Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pribaviti presudu temeljem kaznenog naloga kojom je Vedran osuđen za kazneno djelo širenje i prenošenje zarazne bolesti u lipnju 2021. godine.