15 milijuna eura! Petnaest milijuna eura! Koliko je to u kunama? 113 milijuna kuna! Koliko su šanse da se baš nama, od svih ljudi na svijetu, javi predsjednik Ureda za naftu i plin Republike Gane i ponudi nam 15 milijuna eura? I to na hrvatskom jeziku!

Kolike su šanse? Nevjerojatne. Ne postoje. Nema šanse. 

Dobili ste vjerojatno i vi takve mailove. Nigerijski prinčevi, predsjednici multimilijarderskih fondova, internacionalni biznismeni i arapski šeici odavno vrebaju u inboxima interneta sa svojim nevjerojatnim uslugama. Oni informatički pismeniji takve primamljive ponude refleksno prosljeđuju u smeće, ali svako toliko, nađe se neka nevina, neiskvarena duša koja zbilja povjeruje da se upravo njoj javio afrički prijestolonasljednik. 

Nama je ovaj put pristupio navodni član parlamenta u Gani i pružio nam milijunsku poslovnu ruku. Odlučili smo je prihvatiti i vidjeti dokle će nas ova suradnja odvesti. Došli smo praktički do samog kraja, do telefonskog razgovora i otkrivanja našeg pravog identiteta. Pogledajte kako je tekla ova ganska odiseja.

POGLEDAJTE VIDEO: Varalica nam je nudio milijune eura

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

Milijuni viška iz Gane

Krajem lipnja obratio nam se izvjesni Emmanuel Akwasi i predstavio se kao predsjedavajući za pitanja energije u parlamentu Gane. Na lošem gugltranslejtanom hrvatskom ponudio nam je 'hitnu suradnju'. O čemu se radi?

Ukratko, Akwasijeva 'Komisija za naftu i plin' barata svotom od preko 15 milijuna eura koju namjerava prenijeti u inozemstvo pomoću stranog partnera jer, pazite ovo, prema pravilima o državnoj službi u Gani, vlasništvo u inozemstvu nije dozvoljeno. A zašto baš nama i odakle im baš cifra od 15 milijuna eura? Akwasi kaže da je ta svota 'nastala kao rezultat prevelikih rezervi u proračunu'. U Gani. U Africi. Prevelike rezerve u proračunu.

I što predsjedavajući za energiju u parlamentu od Gane želi s nama? On bi nam prebacio taj višak kako bismo ga kasnije koristili za ulaganje u Hrvatsku. Jedino što treba su naši osobni podaci. Ime, prezime, ime tvrtke, telefonski broj, adresa, kopija putovnice.

Ovakvo izlizano grebanje za podacima još se naziva phishing, a radi se o mrežnoj prevari kojoj je cilj krađa identiteta, novca i osobnih informacija. Pošaljete nekakvom Akwasiju vaše podatke, a on vam mazne sve što može. 

Mi smo ovaj put odlučili obrnuti situaciju i doći do našeg afričkog mecene. Izradili smo lažnu, službenu mail adresu i stvorili novi identitet. Rođen je Mario Velebitić, dugogodišnji biznismen s tankoćutnim osjećajem za internacionalnu suradnju, specijaliziran za energetiku. Javili smo se našem Akwasiju.

Inače, u stvarnom svijetu zbilja postoji Emmanuel Akwasi iz Gane i zbilja je član parlamenta. Štoviše, čak su uskladili njegov datum rođenja s dokumentima koje su nam slali, ali otom potom. Lažni Mario Velebitić se predstavio lažnom, ali iznimno darežljivom Akwasiju i započela je korespondencija. Isprva sramežljiva, kako te stvari obično idu, ali ubrzo se zahuktala.

"Moja dobra kancelarija"

Kroz seriju mailova, naš Ganac nas je uvjeravao kako je financijska transakcija vrlo povjerljiva 'zbog njegovog političkog položaja'. Obratio se nama zato jer, kako kaže, zna da je Mario Velebitić sposoban nositi se s ovim poslom. Jedino, eto, što mora učiniti jest uvjeriti Vladu Republike Gane da je Velebitić vlasnik fonda od 15 milijuna eura, a da bi to učinio, mora imati sve naše osobne informacije. 

"Želim da mi dostavite sve dolje navedene podatke kako biste omogućili mojoj dobroj kancelariji da ih unese u naš sustav baza podataka kao jedan od sudionika i izvršitelja ugovora o energetici, nafti i plinu u zapadnoj Africi", slatkorječivo nas je obrađivao Akwasi. Štoviše, kao znak dobre volje, priložio je i svoj osobni dokument. Poslao nam je nešto što bi trebalo predstavljati putovnicu. Pogledajte kako to izgleda. 

Foto: Denis Mahmutović/24sata

Razgovor s lažnim Akwasijem

Jest, ovo zbilja jest puno ime i prezime stvarnog parlamentarnog Akwasija, ali slika koju su zalijepili je otužno lažna. U međuvremenu, dok je trajalo naše dopisivanje, pokušavali smo upratiti odakle nam šalje mailove. Uhvatili smo nekoliko adresa, među kojima se ponavljala jedna iz centra Amsterdama. Međutim, kako su nam objasnili izvori u policiji, to su bile samo adrese servera koje se redovito izmjenjuju, a do prave adrese laptopa s kojega nam stižu ponude za milijune nije toliko jednostavno doći. Postoje alati, neki od njih se mogu relativno lako naći na deep webu, ali ovakva, konvencionalna sredstva kojima smo mi raspolagali, nisu davala zadovoljavajuće odgovore. 

S obzirom na to da smo žarko željeli stupiti u kontakt s našim Gancem, preokrenuli smo razgovor u drugom smjeru. Ponašali smo se kao vrlo zainteresirana mušterija kojoj je ipak potrebno dodatno uvjeravanje. Ipak, Mario Velebitić nije bilo tko i ne želi riskirati na neviđeno. Uspjeli smo se dokopati broja telefona navodnog Emmanuela Akwasija. Sam nam ga je ustupio i pozvao nas da mu se javimo, kako bismo razradili detalje transakcije. 

Teško je prepričati taj telefonski razgovor. Čovjek s druge strane linije bio je iz Gane, vidjeli smo to po pozivnom broju. Govorio je smrvljeni engleski s jakim afričkim naglaskom. Ponavljao je sličnu mantru kao iz maila, obećavao preko 15 milijuna eura, naglašavajući kako ne traži nikakva ulaganja od nas, osim, naravno, osobnih podataka. Zahtijevao je naše dokumente, kako bi ih pokazao u parlamentu Gane i valjda ih uvjerio da je Mario Velebitić osoba od povjerenja. 

"Sve je povjerljivo"

- Čim mi date svoje dokumente, prebacit ćemo sredstva - kleo se Akwasi. 

A kako je došao do nas?

- Dobio sam vaše podatke iz 'Hrvatskog poslovnog profila' - samouvjereno je odgovorio. Ne postoji Hrvatski poslovni profil, a i da postoji, u njemu nema Marija Velebitića.

Zatražili smo da se sastanemo uživo. Zašto ne, poslovnjaku Velebitićevog kalibra nije problem sjesti u avion i odletjeti u Ganu.

- Slušajte me pažljivo. Vi i ja ćemo učiniti da ovo profunkcionira, ali morate pratiti upute. Sve je povjerljivo. Obećavam. Dajte mi podatke i reći ću vam što dalje - tvrdio je Ganac s druge strane linije.

Na kraju više nije imalo smisla pretvarati se. Otkrili smo naš pravi identitet, rekli mu da smo novinari i da snimamo ovaj telefonski razgovor. Akwasijeva telefonska veza je baš u tom nesretnom trenutku počela štucati.

- Halo? Ne čujem vas. Signal je ovdje jako loš. Možete li mi poslati mail? Hvala vam - zamuckiva je ganski prevarant s druge strane. 

Nismo mu poslali mail. On je uputio još jednu poruku, u kojoj se ispričao zbog loše veze i još jednom naglasio kako je ponuda stvarna i legalna. Štoviše, izrazio je zabrinutost zbog naše iskrenosti i naših motiva. Ozbiljno. Zatražio je još jednom, reda radi, naše osobne podatke. Nismo mu ih poslali. Ostao je praznih ruku.

Ipak, tragičar ove priče nije naš lažni Akwasi. Pravi gubitnik je Mario Velebitić. Podložio je virtualna leđa, odradio svoju ulogu i nije dobio ništa. Neće u Ganu. Neće dobiti 15 milijuna eura. Mora se vratiti na vječna digitalna lovišta. Dok opet ne dođe nova poruka od princa, člana parlamenta i naftnog magnata. 

Ne nose svi heroji plašteve.