Kad se 19-godišnja Zita, kći vojvode Parme i portugalske princeze Marije Antonije, tri godine prije početka Prvog svjetskog rata udala za pet godina starijeg Karla Habsburškog cijela Austrija je bila van sebe od sreće. Narod je obožavao mlade, lijepe i simpatične supružnike čiji su nasljednici na prijestolju trebali naslijediti ostarjelog cara Franju Josipa.
Naime, iako je njegov nasljednik bio Franjo Ferdinand zbog njegovog nepoželjnog braka sa ženom skromnog porijekla i nižeg društvenog statusa njihova djeca nisu po zakonu mogli naslijediti prijestolje od oca. Pa su nasljednici trebali postati djeca Karla i Zite. Kad je Franjo Ferdinand ubijen u Sarajevu 1914. godine, a njegov stric Franjo Josip umro dvije godine kasnije Karlo i Zita su okrunjeni.
Osmero djece u 11 godina braka
Zita od Bourbon-Parme bila je treća kći i peto zajedničko dijete Roberta, posljednjeg vladajućeg vojvode Parme, i portugalske princeze Marije Antonije. Rođena je u Toskani na današnji dan 1892. godine. Njen otac je iz prvog braka imao dvanaestero djece te još dvanaestero iz drugog braka (u kojem je rođena i Zita), a Zita je bila njegovo sedamnaesto dijete. Ime je dobila po Ziti, talijanskoj svetici iz 13. stoljeća. Bila je odgajana u religioznoj rimokatoličkoj obitelji, te je razmišljala o odlasku u samostan, gdje su kao redovnice već živjele njene tri sestre.
No sudbina je htjela da preko svoje tete koja je bila udovica Karlovog djeda upozna svog budućeg supruga Karla. Brak je dogovoren i nakon četveromjesečnih zaruka održano je veličanstveno carsko vjenčanje. U braku koji je trajao 11 godina dobili su osmero djece, pet sinova i tri kćeri.
Zita je imala značajan utjecaj na svog supruga koji je inače bio jako pobožan i miroljubiv. Njihov brak bio je skladan i pun ljubavi. Vjerno ga je podupirala tijekom dvije godine vladavine u njegovim naporima za mir i socijalnu pravdu.
Željeli su mir šokirani ratnim stradanjima i pokušavali ishoditi mirovni sporazum između Austrije i protivničkih sila Antante ali nikad car Karlo I. nije imao hrabrosti zaključiti mir bez njemačke dozvole. I premda je car djelovao u dobroj namjeri, nije imao dovoljno znanja ni snage da se suprotstavi i zagovornicima rata u Austro-Ugarskoj, a posebno savezniku Njemačkoj. Također, mogućnost sklapanja mira bez sudjelovanja Njemačke je smatrao nečasnim, tako da su na kraju svi njegovi pregovori propali.
Prvi svjetski rat je za Zitu osobno bio težak jer su se njena braća borila na različitim stranama.
Ostala udovica u osmom mjesecu trudnoće
Poslije rata prognani su u Švicarsku, a zatim je cijela carska obitelj zatočena na otoku Madeiri. Tamo je Karlo preminuo 1922. godine. Zita koja je bila u osmom mjesecu trudnoće nalazila se uz suprugovu postelju u trenutku njegove smrti. Karlo je, naime, je mjesec dana ranije obolio od bronhitisa koji se kasnije razvio u tešku upalu pluća. Nakon što je doživio dva srčana udara, Karlo I. je preminuo od zatajenja dišnog sustava 1. travnja 1922. Imao je tek 35 godina.
Udovica, bez sredstava, živjela je u Španjolskoj i Belgiji iz koje su pobjegli kad ju je Hitler okupirao. Zatim su se skrasili u Québecu i u SAD-u. Kako su ostali bez svih primanja iz Europe, carska obitelj je naglo osiromašila. Za vrijeme Prvog svjetskog rata Zita je tako bila carica i kraljica, a za vrijeme Drugog svjetskog rata siromašna kućanica. Znala je spremati ručak od listova maslačka umjesto špinata.
U Europu se vratila nakon Drugog svjetskog rata kako bi se brinula za svoju staru majku koja je živjela u Luksemburgu. Nakon toga se preselila u Švicarsku gdje joj je ponuđeno da može živjeti u dvorcu u gradu Zizers. Njezina djeca često su je posjećivala i održavala bliske kontakte s majkom. Tek se 1982. vratila u Austriju.
Posljednjih godina života bivša carica se čak pojavljivala na austrijskoj televiziji, gdje je tvrdila da sin cara Franje Josipa, prestolonasljednik Rudolf, i njegova ljubavnica, Mary von Vetsera, nisu počinili samoubojstvo, već da su nevjerojatnije ubijeni te da su ih ubili francuski špijuni. Oni su htjeli ušutkati Rudolfa nakon što je odbio sudjelovati u zavjeri protiv Nijemcima sklonog Franje Josipa I.
Pokrenut postupak proglašenja blaženicom
Umrla je 1986. godine u 96. godini života. Sahranjena je u Carskoj kripti u Beču zajedno s ostalim Habsburgovcima.
Papa Ivan Pavao II. je 2004.godine njezinog supruga Karla proglasio blaženikom, zbog njegovih mirovnih nastojanja tijekom Prvog svjetskog rata.Za caricu Zitu također je pokrenut proces proglašenja blaženom, zbog čega ju se oslovljava sa službenica Božja.
Njihov sin Otto von Habsburg, službeni prijestolonasljednik Austro-Ugarske krune, niz godina je bio zastupnik u Europskom parlamentu. Umro je 2011. godine, a bio je hrvatski državljanin i veliki zagovornik ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Bio je poliglot koji je govorio i hrvatski jezik, a Hrvatsku je često posjećivao i redovito isticao njezinu pripadnost Europi. Svesrdno je pomagao Hrvatsku i tijekom Domovinskog rata.