Od ponedjeljka uvodi se mjera obveznog korištenja maski za lice ili medicinskih maski. Maske za lice ili medicinske maske obvezni su koristiti: zaposlenici zdravstvenih ustanova i osobe koje dolaze u posjet pacijentima, ako su posjete dopuštene, zatim vozači, ostali zaposlenici u prijevoznim sredstvima javnog prometa i putnici u javnom prometu, odlučio je Nacionalni stožer civilne zaštite zbog povećanog broja zaraženih proteklog tjedna.
Pogledajte kako izgledaju svete maske:
I dok jedni smatraju kako je to prerigorozna odluka, a drugi podržavaju odluku stožera, putem društvenih mreža oglasili su se neki poduzetnici putem Facebooka Glasa poduzetnika. Poručili su kako se 'guše i bez masaka, a sa njima je stvar neumoljiva'.
Iznimno je frustrirajuće pratiti porast broja zaraženih, u strahu za vlastito poslovanje, za vlastito zdravlja i za svoju obitelj.
Pokazali smo neporecivu disciplinu i zajedništvo u prvim mjesecima ovog ludila, s punim povjerenjem u ljude koji su nas vodili kroz potpuno nepoznate rizike. Međutim, vrijeme je prolazilo i postajalo je sve jasnije da ovo stanje nije privremeno. Ova i ovakva društvena preslagivanja su dio naše nove stvarnosti.
Unutar toga, naša poslovanja su bačena na koljena, naša intima razotkrivena i sve što smo stvarali odjednom postaje bezvrijedno i krhko. U toj stvarnosti, protekli tjedan je nakon relativno dugog razdoblja opuštenosti i ulaska u turističku sezonu, postajao sve teži, a onaj poznati osjećaj panike koji smo zagurali u podsvijest ponovno je promilio na vrata.
Dok se povjerenje urušava kroz izborna slavlja, porozne istočne granice i neodgovorne vojne svadbe, mi smo ostali bez mjera, bez podrške i sa hladnom, bolnom zapovijedi: nosite maske.
Moji ugostitelji su očajni. Bijesni. Najamnine teku, plaće radnicima dolaze na naplatu. Gostiju je sve manje, a i potrošnja po gostu pada. Razočarani smo i prestrašeni. I vi i ja znamo da je raditi pod tim maskama - odvratno. Ostaješ bez zraka dok ti se polako muti vid. Ostajemo bez svadbi. Ostajemo bez doslovno daha zraka i ostajemo bez dostojanstva.
Ovo nije privremeno. Ovo ne nestaje. Gušimo se i bez masaka, a sa njima stvar je neumoljiva. Steže.
Kukanje nad vlastitom sudbinom nas može samo dublje zakopati u očaj. U kaos. Presložimo svoja poslovanja. Pokušajmo sačuvati naše tvrtke, kako bismo imali gdje vratiti naše ljude kada ovaj kaos prođe. Nakon ljeta, i njegovog prividnog spokoja, dolazi nikad hladnija jesen, i prokleta zima. Ljude ćemo morati skloniti u sigurnost HZZ-a, i ne možemo duže skrbiti o njima. Pokušaji da zadržimo osoblje je rezultiralo bolnim i dugim obostranim mučenjem u neizvjesnosti domaće birokracije. Mjere, retroaktivno, se odbijaju nekim tvrtkama zbog tisuću i jednog razloga, dok i dalje ostaje činjenica da su te tvrtke, u najboljoj namjeri, zadržale ljude. Nisu ih pustili na zavod, ali tome ipak dolazi kraj.
Jesen traži da u trenutku kada prestane potreba za kadrom, spasite ljude na zavodu. Uvedite tvrtke u hibernaciju, i pokušajte maksimalno održati aktivnost - sami. Gnjavite i pitajte najmodavce, zajmodavce i sve oko Vas da se stisnu zajedno sa Vama. Kupujte lokalno. Kupujte od malih gubitnika, poput sebe samog. Kupujte proizvode koji nose znoj svojih stvaraoca. I vaši dobavljači, i vaši radnici, i vaši kupci. Oni imaju svoje ime i prezime, nisu samo štambilj na dnu fakture ili platne liste.
Nosimo maske. Nosimo te proklete maske kako bismo se navikli, dok još možemo, u ovo prekrasno ljetno vrijeme, da dišemo pod njima. Teško je. Pa što? Nije nam prvi puta.
Dragi moji kolege ugostitelji, tijela se navikavaju na disanje pod maskama. Vrhunski sportaši tu činjenicu koriste već desetljećima kako bi poboljšali metabolizam. Za par dana, ili tjedana, život pod maskom činiti će se jednako normalan kao i ovaj prokleti nedostižni PDV. Preživjeli smo Linića, i njegove nemilosrdne nadzore. Preživjeli smo micanje tepiha pod nogama sa preko noći opaljenog dvostrukog poreza. Preživjeli smo rast cijena, i teror medija prema našoj struci. Preživjeli smo zbjeg naših ljudi u zlatnu Europu. Preživjeli smo i Vlada i ministara.
Preživjeti ćemo i ovo. Budite dobri jedni prema drugima. Nosimo maske. Kupujmo lokalno. Čuvajmo naše ljude. Na žalost, ponekad će najbolja zaštita našim ljudima biti izvan naših tvrtki. Najviše zraka ćemo, izgleda, dobivati pod maskama. Uigrajmo se, steknimo povjerenje naših gostiju. Kuhajmo najbolje kave.
Steknimo povjerenje jedni drugih, kad smo već povjerenje u naše društvo odavno izgubili.
Izgradimo novo, i bolje. Neće nitko u naše ime.
#VišeRada #VišePravde . Učlani se! https://www.glaspoduzetnika.hr/uclani-se-a329
We shall fight with growing confidence and growing strength in the air, we shall defend our Island, whatever the cost may be. We shall fight on the beaches, we shall fight on the landing grounds, we shall fight in the fields and in the streets, we shall fight in the hills; we shall never surrender!