Patrijarh Srpske pravoslavne crkve Porfirije posvetio je obnovljenu pravoslavnu crkvu Svetog oca Nikolaja i zgradu Srpskog doma u Vukovaru, tijekom boravka u Srpskoj pravoslavnoj općini Vukovar i Srpskoj pravoslavnoj eparhiji Osečkopoljskoj i baranjskoj.
Tijekom svoje propovijedi rekao je kako u Vukovaru još nisu izliječene rane ratnih patnji i gubitaka.
- Još nisu potpuno obnovljeni i izliječeni odnosi među ljudima, među građanima. Danas smo otvorili srce ovoga hrama i svoja srca, da bismo kad nas ljudi ili okolnosti obeshrabruju, molitvom liječili svoje rane izazvane gubitcima, ali isto tako i suosjećali sa ranama i stradanjima naših susjeda. Da bismo se u molitvi sjećali svojih žrtava, ali isto tako poštovali i žrtve naših susjeda. Prirodno je i logično da se svatko sjeća svojih žrtava i da poštuje svoje žrtve, ali onaj koji poštuje žrtve drugoga jednak je onome tko se žrtvuje za drugoga. Takvi su nam uzor. A oni nasilni nad bespomoćnim ljudima, bilo u ratu ili u miru, dostojni su svake osude i prezira. Moramo se moliti za svaku nevinu žrtvu u ovome gradu i za sam Vukovar jer su molitva i praštanje jedini put za sve rane koje mogu snaći čovjeka - rekao je Porfirije te pozvao da se upale svijeće za sve stradale.
- Pomolimo se za našu stradalu braću i sestre, isto tako i za stradale rimokatolike Hrvate. Pred Bogom su ljudi isti, bez obzira kojoj vjeri i narodu pripadaju. Bog ne obraća pažnju zove li se netko Mate ili Matej, Ivan ili Jovan.. nego prepoznaje samo onoga koji ima čisto smireno i milostivo srce te onoga koji unatoč preprekama gradi mir. Kada se u molitvi i pored svojih žrtava sjetimo i stradalih susjeda Hrvata katolika, obradovat će se na nebu naši bližnji jer će vidjeti da samo razumjeli tragediju povijesnih sukoba - dodao je.
Istaknuo je kako jedino pravo pitanje koje si trebamo postaviti glasi - jesmo li dosita kršćani?
- Osobno se molim za sve stradale, palim neprestano voštanicu svoga srca za stradale u Glini, Varivodama, Voćinu, Paulinom Dvoru... jednako se molim i palim svijeću za one stradale u Ovčari, Škabrnji, Lovasu... molim se i za sve nestale bez obzira kom narodu pripadaju od 1991. godine do 1995. godine u strašnom i nesretnom ratu na ovim prostorima - pozvao je ljude da se mole za sve stradale jer, kako kaže, drugog puta osim molitve i praštanja nema.
Pozvao je na put pomirenja te je rekao da je taj put potreban Vukovaru, ali i širem prostoru koji je opterećen, kako kaže, teškim teretom sjećanja i neizmirenja.