Revoltiran sam na naše zdravstvo jer je do svega toliko teško doći i sada još ovaj dodatni trošak - rekao nam je otac petogodišnje djevojčice iz Rijeke, kojoj je u kolovozu dijagnosticiran Dijabetes tipa 1.

- Počeli smo obilaziti sve zdravstvene institucije, obavljati preglede, ispunjavati zahtjeve kako bismo ostvarili prava na naknade koje HZZO odobrava oboljelima od dijabetesa. Uslijedilo je vještačenje, pa komisija da bismo na kraju došli predati svu medicinsku dokumentaciju u HZZO u Rijeci. Tamo nam je gospođa na šalteru rekla da su svi ti zahtjevi za naknade koji su nam dali pogrešni, pa smo sve morali ispočetka. Još čekamo hoćemo li morati ponovno na novi krug endokrinoloških pregleda i komisiju - priča uzrujani otac. 

'Golemi troškovi o kojima nitko ne priča'

- Od HZZO-a smo dobili trakice za mjerenje šećera, imamo pravo na kutiju koja bi trebala trajati 3 mjeseca. U kutiji se nalazi 625 trakica što je za 7 mjerenja dnevno. Mi ponekada, u danima kada je šećer teško regulirati, znamo mjeriti 15 - 20 puta dnevno, pa nam ta jedna kutija nije ni približno dovoljna. Kada je sami kupujete, košta 150 kuna, a mi mjesečno kupimo i do sedam kutija, pa je samo to trošak od oko 1.000 kuna - objašnjava.

- Nadalje tu je i uređaj Libre za određivanje glukoze u krvi, koji također treba ići preko HZZO-a. No mi ga nismo dobili preko HZZO-a, morao sam ga nabaviti sam. Dodatni trošak su senzori koji se mijenjaju svakih 14 dana, a jedan senzor stoji 420 kuna - kaže. 

- Imamo i velike izdatke za hranu, jer kod dijabetičara je režim prehrane izrazito važan i moraju jesti posebnu hranu. Povrće, mnogo ribe, Mozzarella, i slično - no moje je dijete bez obzira na trud koji ulažemo na hranu i namirnice koje kupujemo ovisna o inzulinu. Ona raste i razvija se pa je obavezan dnevni unos ugljikohidrata 170 grama. Kako inzulin pokriva ugljikohidrate, a količine  inzulina koju mora primiti će rasti s njezinom težinom - objašnjava. 

- Što se samog inzulina tiče, moja kćer je još mala pa je zbog toga na maloj dozi inzulina. Liječnici su joj propisali NovoRapid, brzodjelujući inzulin koji dobiva nakon svakog obroka pet puta na dan, plus korekcija ako je šećer visok između, i to dobiva iglom u trbuh. Isto tako, kćer dobiva bazalni inzulin Levemir jednom na dan iglom. Moja petogodišnja djevojčica se pika u prste cca 8 - 10 puta dnevno da vidimo koliki joj je šećer aparatićem, a tu je još i kontrola trakica kad smo dobri i regulirani. 

'Inzulin znači život, HZZO im želi naplatiti život'

- Ali inzulin njoj znači život, pa ljudi moraju shvatiti da uvođenjem nadoplate HZZO dijabetičarima naplaćuje život - istaknuo je. 

Kada sve zbrojite, samo za lijekove i hranu mi moramo izdvajati minimalno 3000 kuna mjesečno više zbog njezine bolesti.

- Moja supruga ne radi jer je morala ostati s djetetom kod kuće. Zbog specijalne brige koja moje dijete treba, u vrtiću nisu znali što bi s njom. Možete zamisliti koliki su to troškovi a samo jedna plaća, a HZZO je zakomplicirao i otežao ostvarivanje prava do nevjerojatnih granica. A problemi i troškovi će se s godinama samo gomilati - objašnjava otac djevojčice. 

- Njoj nisu svi dani isti utječe sve od raspoloženja, puše li jugo ili bura, je li prehlađena ili je pokupila nekakvu infekciju pa odmah šećer podivlja. Da ne spominjem neprespavane noći jer zna ići u hipoglikemiju pa je morate buditi i davati u 03 ujutro šećer i vodu. Govorimo u ime svih oboljelih jer ionako skup život još će više zakomplicirati s ovom odredbom - zaključuje ogorčeni otac.

'Ovo je previše čak i za naš HZZO'

Informacija da HZZO uvodi doplatu na gotovo sve inzuline dijabetičarima objavljena na portalu Nainzulinu Davora Skeledžije izazvao je, sasvim opravdano, val ogorčenja i negodovanja u javnosti.

- Uvode nam doplatu na ono bez čega ne možemo živjeti – doplatu na gotovo sve inzuline! I to nakon što su se pohvalili pozitivnim rezultatima poslovanja ove godine - napisao je Skeledžija i ustvrdio da iza ove skandalozne odluke stoji Povjerenstvo za lijekove HZZO-a, koje je, kako je naveo, formalno zaslužno za napad na živote dijabetičara i dijabetičarki jer su odluku donijeli 'bez dovoljnog znanja ičega o dijabetesu'.

- U jednoj od najgorih odluka za osobe s dijabetesom nije sudjelovao niti jedan dijabetolog - istaknuo je. 

- Naime, ne mogu samo tako uvesti doplatu na inzuline jer je to previše čak i za naš HZZO. Strategija je: proizvođačima neprihvatljivo spustiti otkupnu cijenu inzulina. Kao da vama netko ponudi duplo manju cijenu za auto koji prodajete – pa nećete ga valjda prodati.

Pravo (i obveza) HZZO-a je farmaceutu reći: gle, broj oboljelih raste, potrošnja lijekova raste, mi bi popust. Ali što mislite što će proizvođač pomisliti kad mu HZZO ponudi 25 posto nižu cijenu za Novorapid penfil ili 37 posto nižu cijenu za Lantus penfil? A što kad mu onako bahato i prepotentno metne na stol novu Tresibu i kaže: sada ti za to nudim 40 posto manje! Farmaceuti će pomisliti 'kakav brod luđaka', a odgovoriti: 'Poštovani, takve rezove si ne možemo priuštiti - navodi Skeledžija u svojem tekstu. 

Kako ističe, na listi raspoloživih inzulina, doplata se ne uvodi jedino na bočicu NovoRapida. 

- To je namjera HZZO-a, a nas vrati u prošlo stoljeće, na šprice i igle. Da nam omogući najmanje moguće. Da ne govorimo da u ljekarnama do tih prastarih bočica ne možemo doći (danas sam zvao dvije, one najveće). Jesu li uopće razmislili tko će platiti sve te stare šprice i igle koje bi nam rado vratili na velika vrata? Naime, Povjerenstvo za lijekove pojma nema o troškovima pomagala, to računa drugo Povjerenstvo za pomagala. Lolek i Bolek - piše Naiznulinu.