Doista je žalosno da se mi roditelji moramo povlačiti po sudu s visoko rizičnim djetetom kojemu je potrebna skrb 24 sata na dan.
Nikad neću odustati. Samo želim da se mojoj Zarri vrati ono što joj po zakonu pripada. Ovako govori duboko ogorčena mama Dušica Martinović iz Petrinje. O njoj i njezinoj kćerkici Zarri (3), koja ima Downov sindrom, već smo pisali u travnju ove godine jer su Zarri u petrinjskom Centru za socijalnu skrb bez objašnjenja ukinuli invalidninu od 1250 kuna. I ne samo to. Mama Dušica je tada u Centru doživjela neviđenu ucjenu. Kad je sa suprugom došla u Centar, rekli su joj da im umjesto invalidnine nude naknadu za njegu u iznosu od 500 kuna, ali pod uvjetom da se ne žale na odluku o ukidanju invalidnine. Martinovići su se žalili smatrajući da je Zarri ukinuto njezino osnovno pravo, pa im je Centar ponuđeni iznos za njegu od 500 kuna smanjio na 350 kuna. Dušica se ni nakon svega nije htjela predati i polagala je nade u drugostupanjski postupak, no prije nekoliko dana dobila je drugostupanjsko rješenje od Ministarstva socijalne politike i mladih prema kojem Zarra nema pravo na invalidninu.
U obrazloženju stoji da je vještačenjem “potvrđeno da težina oštećenja zdravlja Zarre Martinović nije izražena u mjerilima o teškom invaliditetu”. Drugim riječima, za državu djevojčica nije teški invalid, odnosno nije dovoljno oštećenog zdravlja da bi ostvarila pravo na invalidninu.
Ova priča je doista žalosni dokaz da se nastavlja praksa ukidanja invalidnina teško bolesnoj djeci koju provodi Ministarstvo socijalne politike i mladih.
Apsurdno je zvučala i izjava tehničke ministrice Bernardice Juretić iz svibnja ove godine prem kojoj ona “nije upoznata s ukidanjem invalidnina za djecu s Downovim sindromom” jer se “njoj nitko nije žalio”.
- Želim da se Zarri vrati njezino pravo, iako je riječ o mizernom iznosu, s obzirom na sve što prolazimo. Neću čekati njezinu punoljetnost i da dobije još dijagnoza, pa da tek onda ostvarimo prava - kaže mama Dušica.
“Pokrenut ćemo sad upravni spor. To što se radi u ovoj nazovi državi je izvan svake pameti i zdravog razuma”, majka ne može vjerovati kojoj nepravdi su izloženi.
“Može ih biti sram. Neka uzmu prava saborskim zastupnicima. Nikad neću odustati od Zarre”, Dušica je odlučna izboriti se za prava svoje kćerkice