Za razliku od nemalog broja ročišta na kojima se odigravala nekakva drama, u utorak je suđenje Stjepanu Ringwaldu i ostalim optuženim za likvidaciju Karmelina Fistanića prošlo bez incidenata. A ponovljeni postupak – prva presuda kojom su Ringwald te dvojica suoptuženika osuđeni na ukupno 54 godine zatvora (!) ukinuta je te slučaj vraćen na novo suđenje – za zločin iz studenog 2019. godine se primakao samom kraju: danas su optuženici iznosili obrane.
Sva trojica su negirali bilo kakvu upletenost u zločin koji je zgrozio širu javnost. Fistanić je ubijen na Jadranskoj magistrali kod skretanja za Brzet na samom izlazu iz Omiša, oko 14 sati, kad je zastao sa svojim VW Polom u kojem se nalazila i njegova djevojka, praktički jedini očevidac egzekucije, da pojede sendvič. Do njihovog vozila zastao je motocikl, a vozač maskiran kacigom iz pištolja je ispalio šest hitaca u Fistanića, na mjestu ga usmrtivši, te je potom pobjegao.
Tužiteljstvo drži da je egzekutor bio upravo nekadašnji motociklistički as Stipe Ringwald, koji je ubojstvo obavio na nagovor Jerka Pirića te uz 'logističku' podršku trećeokrivljenog Vlade Zolote.
- Kao prvo, meni je žao pokojnog Karmelina u onoj mjeri u kojoj može biti žao osobe koju nikad nisam vidio niti imao kontakt. Još mi je više žao moje majke koja je preminula, a najviše mi je žao mene, koji ovo proživljava... - započeo je svoju obranu Ringwald koju je, kao uostalom Pirić i Zolota nešto kasnije unosio direktno u zapisnik. Sudac Zoran Ivanišević je to odobrio, vjerojatno kako kasnije ne bi okrivljenici imali primjedbi da je u zapisnik uneseno nešto što nisu kazali.
- Prvo što se tiče navodnog dogovora, tog ručka u restoranu 'kod Mije'. Išao sam s prijateljem u Makarsku pogledati jedno plovilo, a na povratku smo stali u taj restoran jer sam znao da imaju dobru hranu. Nakon sat i pol pojavio se Jerko Pirić, koji je moj prijatelj više od 20 godina, u društvu Vlade Zolote kojeg ja tada nisam poznavao. Sjeli su za naš stol, i to je bilo sve od navodnog dogovora za ubojstvo pokojnog Karmelina. Dapače, metar zračne linije od našeg stola je sjedio Vlade Perkušić s 2-3 kolega, načelnik omiške policijske postaje! - branio se Ringwald kako je sve zapravo samo slučajnost.
Potom se osvrnuo na sam dan zločina – ukratko, u vrijeme kada je Fistanić ubijen u Omišu, on se nalazio u stanu svog oca u Šibeniku s djevojkom, ocem Zdravkom te prijateljem. Najviše zamjerki Ringwald je imao na rad policije na dan svog uhićenja, nekih mjesec dana nakon zločina.
- Policija je ujutro oko 7 sati upala u stan na dan kada mi je trajno oduzeta sloboda, svjedoke su doveli iza 9 sati, a sve je završilo oko 11,30 sati. Preko glave su mi stavili vunenu kapu, smrdljivu po barutu, odjenuli su me prvo u jednu moju jaknu, a onda u drugu. Čuo sam kako jedan od njih zove na mobitel i govori 'šefe, ovo je obavljeno'. - dio je obrane Stjepana Ringwalda kojom sugerira kako mu je sve nammješteno. Za tragove krvi na jakni ima još jedno objašnjenje – još 2015. ili 2016. godine svratio je u Split, u kafić prijatelja Pirića koji je taman otišao na Hitnu s nekim 'Kalimerom' koji se porezao...
- Zapamtio sam ime, jer nije bio Kalimero nego Karmelino. Rekao sam 'ups, što je ovo?!', a ispod šanka su bili tragovi krvi koje konobar nije dobro obrisao... - pokušao je pojasniti tragove krvi Karmelina Fistanića na svojoj jakni prvookrivljeni Stjepan Ringwald. Odgovarao je na sva pitanja, dapače inzistirao je da mu se postave pitanja – nikad nije koristio oružje niti zna s njim baratati, zbog brojnih padova i ozljeda kao vozač motora uopće ne može podignuti desnu ruku, kazao je između ostalog kako mu je 'Bog dao ljepotu i visinu, ali nije dlake', komentirajući činjenicu da je suvozačica Karmelina Fistanića svjedočila kako je ubojica imao 'izrazito dlakave ruke'. Također je o Jerku Piriću posvjedočio da ovaj kao bivši vojnik i snajperist 'svoje probleme rješava sam, bez posredovanja, ako ih je imao'. A prema Ringwaldu, drugookrivljeni nije imao nikakvih nerazjašnjenih računa s Fistanićem...
Dio o tim eventualnim računima iz prošlosti je govorio Jerko Pirić u svojoj obrani. Iako nije htio odgovarati na pitanja, Pirić je učinio sve kako bi uvjerio prisutne da nikakvog motiva nije imao likvidirati nekadašnjeg poslovnog partnera.
- Zajedno smo vodili kafić, plaži objekt od 12 metara kvadratnih u njegovom rodnom Pisku. On je imao koncesiju. Nastavio je s poslom nakon što sam ja otišao iz tog posla, samoinicijativno. Dogovorili smo prekid suradnje, ali nastavili smo živjeti normalno jedan pored drugog, izlaziti na ista mjesta, u iste restorane, bez ikakvih sukoba ili problema. Računi su do 2013. godine, do kada sam ja bio u poslu s njim, uredno plaćeni. Stvara se neka situacija oko kafića koja nikad nije postojala... Bio je vrhunski keramičar, imao je kuću s apartmanima, kafić, a nitko nije pitao s kime je Karmelino mogao imao problema jer nije imao novaca?! Bio mi je gost na mojoj svadbi 2014. godine. Niti sam ja zapalio taj kafić, a pogotovo nisam imao razloga željeti mi smrt. - konstatirao je Jerko Pirić, koji smatra da se istraga usmjerila na njega jer je u VW Polu pronađena dokumentacija o sudskom postupku kojeg je Fistanić pokrenuo protiv njega, uzaludno. Također Pirić smatra da su konstrukcije tužiteljstva koje je uzelo njegove svakodnevne radnje i postupke te ih pokušava uklopiti u nekakav dogovor s Ringwaldom i Zolotom za počinjenje ubojstva. Pogotovo je bio detaljan oko raznih video-snimki nadzora na raznim punktovima po Omišu i Splitu za koje tužiteljstvo drži da dokazuje njihovu organizaciju, a Pirić je odlučan kako je to sve – 'prilagođeno potrebama istrage jer netko treba odgovarati'.
Vlado Zolota je bio najkraći u iznošenju obrane, no ujedno je ostavio dojam najiskrenijeg. 'Tijekom cijelog postupka niti jednog dokaza koji bi me doveo u vezu s ubojstvom. Ne postoji motiv ni razlog za likvidaciju Karmelina Fistanića, nevin ležim u zatvoru više od tri godine! Tužiteljstvo ima samo snimke, na kojima me nema. Sve mi je ovo kao nevinom čovjeku potpuno nelogično i nerazumljivo, ovo je sve suludo, kao da sanjam jedan užasan san.' - kratak je bio Zolota.