Kad bismo sudili samo po prezimenima, politička bi nam scena nalikovala na onu početkom devedesetih. No dok su tada Tuđman, Račan, Mesić i Milošević bili nositelji glavnih uloga, pozitivnih, manje pozitivnih ili negativnih, sada su svi naši junaci - u drugom planu. Oni će, vjerojatno, u politici, barem u dogledno vrijeme, biti manje od lidera, ali će svakako biti i više od marioneta. To se ponajprije odnosi na Miroslava Tuđmana. On će sljedećih dana biti izrazito važan u stranačkim sukobima jer se u HDZ-u već u izbornoj noći počela naslućivati prevratnička atmosfera.
Miroslav Tuđman je, za razliku od svoga oca, na izborima loše prolazio pa je u Sabor ovoga puta ušao isključivo zahvaljujući tome što ga je na listu, iznenađujuće visoko, stavila Jadranka Kosor. Njoj je to bio važan, ne samo simbolički čin. Postavljanjem Tuđmana na listu ona je poslala poruku i biračkom tijelu i članovima stranke. Ta je poruka glasila: idemo u retuđmanizaciju - što god to značilo - a ovim se okončava proces desanaderizacije stranke. Miroslavu Tuđmanu do očeva je naslijeđa u politici jako stalo, pa će gospođi Kosor, kako doznajemo, uz Ivana Aralicu, dati snažnu javnu podršku u borbi za tron HDZ-a. “HDZ-u trebaju unutarstranački izbori”, rekao je nakon izbornog poraza i dodao da “Jadranka Kosor ne treba dati ostavku, nego nastaviti proces unutarnje demokratizacije”.
Ivan Račan svjestan je da će još dugo u politici uživati tek reputaciju “Račanova sina”. On je s tome načistu i uzima je dijelom kao plus, dijelom kao teret. Većinom je riječ o stanovitim rezervama prema “dinastičkim” političarima.
Jasen Mesić nije član “dinastije”, njegov je otac poznati hrvatski sociolog Milan Mesić, i nije u rodu s doživotnim bivšim predsjednikom Stjepanom. No Mesić bi mogao biti budući predsjednik - dio stranke počeo je lagano gurati njegovo ime u kontekst mogućeg nasljednika Jadranke Kosor.
Ante Sanader, župan splitsko-dalmatinski se, za razliku od drugih “prezimenjaka”, u zadnje dvije godine svim silama trudio pojasniti svima koje to zanima da nije u srodstvu s Ivom Sanaderom. Ivan Domagoj Milošević, samo je po sebi jasno, tek slučajno nosi prezime povijesnog negativca.
Račan voli svojeglave pojedince
Ja sam samo ja, svojeglav i onda kad me nema, ja sam šiljak s vrha otrgnut u masi, o vasiono, ja živim i umirem u svima, ja bezimeno ustrajem u braći, taj je citat iz “Pobratimstva lica u svemiru”, glasovitog Tina Ujevića, na prvom mjestu omiljenih citata Ivana Račana, Vjerojatno ne slučajno...