Svakog dana u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Školska zgrada iz 19. stoljeća očito je “pamtila” mnogo bolja vremena. A unutra, ne bi čovjek vjerovao, jedna od videokonferencijski najbolje povezanih škola u svijetu.

Učiteljica Suzana Delić glavni je razlog zašto je OŠ Horvati iz Zagreba od 2008. imala nastavu na videolinku s praktično svakom zemljom iz Europe, a uredno se slikom i zvukom “susreću” i sa SAD-om, Rusijom, Tajvanom i drugima.

- 2008. sam se s kolegicom iz Hong Konga slučajno spojila na društvenim mrežama i tada mi je predložila da videovezom povežemo svoje razrede - počela nam je priču učiteljica Delić. Bila je neočekivano svježa iako je noć prije do četiri ujutro bdjela s kolegicom Nikolinom Jakobenov i učenicima koji su imali susret s učenicima iz jedne škole u Kanadi. Delić je, osim razredne nastave, diplomirala i informatiku. Ono što je skromno počelo s kamerom, mikrofonom, laptopom i slabašnom internetskom vezom, eksplodiralo je 2009., kad je Carnet uočio da škola ima namjeru videovezom “lutati” diljem svijeta, pa im je na korištenje dao Polycom uređaj.

- To je uređaj baš za videokonferencijske prijenose. Imam adrese škola kao na TV-u, kliknem školu i njihovu IP adresu i odmah smo povezani. Nema gnjavaže kao sa Skypeom - kazala nam je. Danas u školi imaju fiksnu liniju putem optičkog kabela i bežični internet. Prvi veliki projekt trajao im je tri godine, tijekom kojih su s malom školom iz Francuske imali dogovor da svako toliko razgovaraju o raznim temama kako bi brusili engleski jezik.

- Oni tako stječu aktivno znanje iz engleskoga. Da ste sinoć samo vidjeli sedmaše. Pa, savršeno govore! Videokonferencije razvijaju i komunikacijske, prezentacijske, videovještine.

Već su bili kod predsjednika Republike, govorili su na Carnetovu skupu, držali su prezentacije na velikim skupovima učitelja i nisu imali baš nikakva straha od javnog nastupa - nabrajala nam je Delić, a s posebnim ponosom spomenula nam je projekt o obnovljivim izvorima energije sa školama iz Londona i New Yorka.

- Stariji učenici se pripreme i imaju debate. Amerikanci nisu mogli vjerovati da su to učenici kojima je 14 godina. A debatirali su s 18-godišnjacima - nastavila je Delić. Koji dan prije našeg posjeta imali su još jedan ‘čvenk’ s Londončanima, potom i sa školom iz Kolumbije, a ubrzo im slijedi još jedan s Hong Kongom. Djeca se za sastanke pripremaju jezično, ali i tako da obrađuju neku temu, što znači da pritom jako mnogo nauče. I to s voljom i uz mnogo radosti jer je čarobna riječ u ovakvoj nastavi da je ona djeci - ludo zabavna. Na svoje smo oči vidjeli da se prije sata okupljaju osjetno ranije nego inače, a ne dao Bog da na tren pukne veza, jer se iz malih grla odmah otme glasni zborni uzdah: “Joooj!”. Ravnateljica Biserka Matić Roško u svemu tome primjećuje još jedan moment. - Na ovaj način oni uče i o svojim vršnjacima, koliko su slični, a koliko različiti. Uče da je multikulturalnost nešto što obogaćuje zajednicu te da je poštivanje različitosti temelj svake demokracije - kazala nam je. To potvrđuje i Delić. Pri susretima s nekim školama iz Velike Britanije tako se razvije rasprava zašto su tamo svi u uniformama.

A tek kad se na vezi nađu s kojom školom iz Pakistana ili koje druge nama egzotične zemlje... Ali za korist od takve nastave uopće nije nužno povezivati se sa svijetom. Delić nam je na primjeru suradnje sa školom iz Prečkog, s kojom su imali zajedničkih sati matematike, prirode i hrvatskoga, opisala kako neusporedivo više nauče i bolje napreduju.

Primijetili su da se djeca tijekom kontrolnih ispita natječu tko će biti bolji. Sa školom iz Marseillea dogovorili da su jedni druge uče francuski, a drugi prve hrvatski, a škola iz Hong Konga pozvala ih je na svečanu videokonferenciju u povodu otvaranja njihove nove multimedijske dvorane, kad je prisutan bio i sam gradonačelnik Hong Konga. Profesorica Delić danas uredno ima kontakte sa službenicima za e-nastavu iz Londona i New Yorka koji ih svako malo zovu. A kad Horvati ne stignu, onda predlože neku drugu hrvatsku školu. Do 2010. nisu imali s kime komunicirati u našoj zemlji, ali su se u međuvremenu na ovaj način umrežile mnoge druge hrvatske škole. Škola Horvati je i dalje predvodnik te se sa stranim školama organiziraju i druženja uživo.  

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku.

Pročitajte više o temi na stranici Bolje obrazovanje.