Vladajuća stranka, ogrezla u korupciji, tražila je na izborima treći uzastopni mandat, nakon što je udarala na ženska prava, gušila pravosuđe, pritiskala medije, pokorila institucije... S nedjeljnih parlamentarnih izbora izašla je kao relativni pobjednik, ali ipak bez dovoljno mandata za formiranje vlade.
Zvuči li sve ovo poznato?
Okolnosti, više nego sami ishod, jučerašnjih parlamentarnih izbora u Poljskoj, toliko važnih za Europu i Europsku uniju, neodoljivo podsjećaju na ono što se priprema u Hrvatskoj iduće super-izborne godine.
S nekim ključnim sličnostima, ali i s razlikama koje bi mogle biti presudne.
Pobjednički gubitnici
Vladajuća stranka Pravo i pravda (PiS) pobijedila je na izborima, ali bi mogla izgubiti vlast. Među izbornim gubitnicima trenutno nema stranke koja bi im ponudila suradnju i donijela dovoljno mandata za sastavljanje vlade. Oporba predvođena bivšim premijerom i predsjednikom Europskog vijeća Donaldom Tuskom sklopila je dogovor o zajedničkom formiranju vlasti.
To je nešto što se očekuje i na parlamentarnim izborima u Hrvatskoj: da vladajući HDZ, obilježen korupcijom, skandalima, pritiscima na institucije, pravosuđe i medije, izađe s izbora kao relativni pobjednik, ali s premalo mandata za formiranje Vlade. Pitanje je, međutim, što će učiniti oporba.
Prevratnička atmosfera
Na izbore u Poljskoj izašlo je rekordnih 73 posto birača. Njezina oporba predvođena umjerenim konzervativcem Tuskom stvorila je referendumsku, gotovo prevratničku atmosferu, kako bi se onemogućilo da PiS, nakon destruktivnih, koruptivnih i zlokobnih osam godina, dobije treći mandat.
Može li se to zamisliti u Hrvatskoj?
Može li se zamisliti ovako plebiscitarni odaziv na izbore? U svim anketama 75 posto hrvatskih građana izjašnjava se protiv HDZ-a.
Ali tko će te građane izvući na birališta?
Paučina apatije
Upravo je pitanje odaziva na izbore proteklih desetljeća bilo ključno u pokušajima rušenja HDZ-a s vlasti. Andrej Plenković uspio je, međutim, nakon nabrijanih godina Tomislava Karamarka, prekriti Hrvatsku paučinom apatije i rezignacije, sustavno je razbijao opoziciju, pacificirao medije, okupirao institucije i "dedramatizirao" najgore afere.
Oporba, s druge strane, nije još uspjela stvoriti nacionalni pokret otpora HDZ-u, pojedine oporbene stranke zatvorile su se - čak i zaključale - u lokalne sredine u kojima su osvojile vlast, poput Zagreba, Splita, Rijeke i neke druge.
Istodobno, pitanja poput zaštite i prava žena, poput korupcije i kriminala u vlast, poput političke kontrole pravosuđa i medija, koliko god uzburkavale javno mnijenje, nisu još pretočene u nacionalni bunt.
Onakav kakav je eksplodirao u Poljskoj.
Maksimum podrške
PiS je u Poljskoj još uvijek osvojio zavidan broj glasova, preko 36 posto, ali je oporba ipak uspjela iscijediti maksimum svog biračkog potencijala. PiS bi kao relativni pobjednik mogao dobiti mogućnost da prvi skuplja glasove za većinu u parlamentu, ali čini se da neće dobiti partnera za tu većinu.
Što se ne može reći za HDZ.
Kad god HDZ dođe u poziciju prvi skupljati većinu, on tu priliku obično i iskoristi. Na ovaj ili onaj način.
Dakle, problem organiziranja opozicije u Hrvatskoj, kao i pitanje mobilizacije birača po uzoru na Poljsku, uz HDZ-ove satelitske stranke i žetončiće, mogao bi biti presudan faktor u kopiranju poljskih izbornih rezultata.
Osim toga, Europska unija odigrala je veliku ulogu u pobjedi opozicije u Poljskoj. Donald Tusk bivši je predsjednik Europskog vijeća i trebao je Poljsku vratiti u gabarite EU, uz podršku Bruxellesa koji već godinama ratuje s PiS-om, čak i zamrzava pristup europskim fondovima.
Ali što će biti u Hrvatskoj?
Korupcija i ideologija
Iako europski istražitelji otkrivaju korupciju ispod svakog kamena Plenkovićeve Hrvatske, upravo je Plenković briselski miljenik, kao što je to i Donald Tusk. Tusk je rušio korumpiranu, ali i klerokonzervativnu, ideološki rigidnju i za vrijednosti EU opasnu poljsku vladu. Plenkovićev HDZ povezan je s korupcijom, ali nije ideološki obilježen, suradnja s manjinama i liberalima gura ga u politički centar i čini miljenikom Bruxellesa koji vjeruje da upravo Plenković odmiče Hrvatsku od Poljske ili Mađarske.
I sve to unatoč činjenici da se ova hrvatska "žaba" kuha polako i neprimjetno, ne onako dramatično i spektakularno kao u Poljskoj i Mađarskoj. Mediji, pravosuđe, državne i naročito antikorupcijske institucije, politička scena, medijska scena, ženska prava, na udaru su vladajućeg HDZ-a koji prigodno okreće glavu čak i od ustaštva.
Na koji se obrecne tek na packu Bruxellesa ili UEFA-e.
Plenković je Tusk
Za briselske birokrate, Plenković je Tusk. Iako je HDZ opasan skoro kao i PiS. Točnije, mogli bi opasni biti HDZ-ovi koalicijski partneri koji mu se već guraju - ili su se u protekla dva navrata ugurali - u buduću koaliciju.
Što će Bruxelles reći na Plenkovićev savez s Domovinskim pokretom?
No ipak, glavni zadatak opet je na leđima hrvatske oporbe. HDZ može, i vjerojatno hoće, odnijeti pobjedu na idućim parlamentarnim izborima, kao što je to učinio i PiS, ali ključno bi bilo da ne uspije skupiti dodatne mandate za skupljanje većine.
Što bi mu uz talon od osam manjinskih zastupnika moglo biti lakše nego što bi trebalo biti.
Zaključno, Hrvatska može puno naučiti iz poljskog primjera. Ako ništa drugo, onda barem onemogućiti jednu stranku da osvoji treći mandat zaredom. Dva su već previše. Treći bi mogao biti poguban.