Nogometni rat između Hondurasa i El Salvadora, koji je odnio gotovo 6000 života, započet zbog gola u produžecima, jedini je primjer gdje je puška slijedila nogometnu politiku. Pucnjava, krv, vojska i barikade u Ukrajini također imaju veliku podlogu u nogometu. Dinamo Kijev i Šahtar Donjeck, dva kluba, dvije struje, dva milijardera... No nije baš sve tako jednostavno.

Policija u Dinamu, klub je bio potpuno nedodirljiv

Dinamo Kijev u SSSR-u je bio velik klub. Zapravo jedini ukrajinski div. Na vlasti u Ukrajini bio je Leonid Kučma, a njegov blizak prijatelj bio je Grigorij Surkis, gazda kijevskog Dinama. Oba proruski orijentirana. Nakon toliko godina u SSSR-u, navika ne može izblijedjeti. Surkisova moć je rasla, a Dinamo Kijev bio je nedodirljiv. Gazde u državi bili su Surkis i Kučma, gazda u nogometu Dinamo Kijev. U upravi Dinama uvijek je bio netko od načelnika kijevske policije jer policija je vlast.

Paralelno s Kučmom u malom selu Žukovka rastao je Viktor Janukovič, električar iz lokalnog autobusnog poduzeća, dječak teškog djetinjstva. Provincijalac. Idila Surkisa i Kučme, vlasti i nogometa, trajala je do 2004. kad je Kučma pao zbog korupcije. Narančasta revolucija podijelila je rivale. Europski Kijev i proruski Donjeck. No, nije ni tu, dakako, sve tako jednostavno.

Surkis je morao birati i odabrao je - Janukoviča

Julija Timošenko i Viktor Juščenko, proeuropske su orijentacije, Viktor Janukovič proruske. Gazda Šahtara, tada mlađahan Rinat Ahmetov, odmah je odabrao stranu. Uz Janukoviča. Prijatelji i suradnici. Ahmetov je glavni Janukovičev pokretač. Na računu je imao tri milijarde eura. Oba oslonjena na Moskvu. S druge strane Grigorij Surkis. 

U osnovi, također "Rus", ali nije se moglo sjediti na dva stolca. Morao je odabrati stranu. Njegov kijevski klan dobio je velikog rivala u klanu iz Donjecka potpomognutom ruskim milijardama.

>>> Više pročitajte u Expressu