Entuzijazam. Ta se riječ kao medalja lijepi na učitelje, nastavnike, profesore, voditeljice i voditelje radionica, edukacija, projekata, programa, društava, organizacija i udruga preko kojih svi ti entuzijasti svojim učenicima prenose dodatna znanja i uvode ih u svijet znanosti. Vrlo često u svom slobodnom vremenu i o svom trošku. Od Marlene Bogdanović u Makarskoj, kojoj nije problem ni subotom s učenicima slagati robote, preko Nikole Dmitrovića, ravnatelja MIOC-a u Zagrebu i Vlade Lendvaja, čiji informatičari postižu baš impresivne međunarodne rezultate, do fizičara Saše Cecija i Dalibora Paara, nastavnice tehničke kulture Maje Mačinko te brojnih njihovih kolega. Svi oni su, uz veliku ljubav prema onome što rade, svjesni kako se društva budućnosti temelje na znanju. I da je ulaganje u znanost ono što već sad najnaprednijim zemljama donosi prevlast. U Hrvatskoj je ovakvih primjera jako mnogo, o njima možete čitati i na stranicama Boljeg obrazovanja, a znanja iz svih područja koja prenose učenicima izvan redovnih programa donose onu prevagu koja jednom stvori Matu Rimca. Ili, ako baš tako hoćete, Nikolu Teslu.
No entuzijazam za otvaranje mogućnosti djeci da otkriju svijet znanosti odavno je trebao postati dio obrazovnog sustava. U sadržaju, formi, ali i financijski. I ne, ne treba baš svako dijete forsirati da postane novi Ivan Đikić, ali baš svako dijete bi moralo dobiti šansu da otkriva svoju kreativnost, znanstvenu stranu, produbljuje znanje. Pa čak i ako će jednog dana “samo” sastavljati aute. Stoga je krajnje vrijeme da prestanemo slušati o bizarnim situacijama poput one u kojoj se zateklo Hrvatsko fizikalno društvo, koje nakon 30 godina rada zbog blokiranog računa mora prestati s radom. Ili nevjerojatne priče kako se financiraju putovanja naših najboljih učenika na međunarodna natjecanja. Stoga podršku i financiranje različitih projekata i edukacija treba pojačati, značajno pojačati. Nije to samo pitanje davanja novca pojedinom društvu ili udruzi.
U Srbiji, primjerice, svoje najuspješnije školarce “reklamiraju” na jumbo plakatima. Kad ste u Hrvatskoj vidjeli učenike na jumbo plakatima? Ali sad će nas zasuti političari. I stoga ne bi bilo loše da svi ti političari dio donacija za svoje kampanje ulože u lokalna društva i udruge koje približavaju djeci znanost. Jer samo tako će istinski približiti Hrvatsku onom idealu koji nam “prodaju” na svakim izborima